Ko ima dovoljno nerava gledao je ovih predizbornih dana u Srbiji neke ljude u televizijskim studijima koji su otvarali usta i proizvodili glasove, ali ti su glasovi bili nerazumljivi i, budući nerazgovetni, nisu proizvodili značenje jer vladala je, kako se to lepo kaže, kakofonija (od grčkog kakos, što znači rđav, loš, zao i fone što znači glas, govor, ili zvuk).

U stvari, uvek samo jedan glas proizvodi kakofoniju, glas koji pripada članu Srpske napredne stranke. Taj glas ne prestaje da govori, odnosno nastavlja da govori čak kada drugi u studiju pokušavaju nešto da kažu. Na taj način on stvara zvučnu zbrku, a razgovor kao civilizacijsko dostignuće postaje nemoguć.

Drugim rečima, član SNS-a ne dopušta da se čuje bilo koji drugi glas osim njegovog, ukoliko taj drugi glas ne misli isto što misli i esenesovac. To što se u tom trenutku ne može razaznati ni šta esenesovac govori, nije esenesovcu važno jer će on, čim oponenti........

© Vreme