Svi riječki sportski novinari, bili oni starije ili mlađe generacije - možemo među masu slobodno ubrojati i drage kolege s podcasta - da se skupe u kakvom konferencijskom pozivu, ne bi mogli, ne bi uspjeli biti toliko pametni, toliko vispreni i lucidni pa odgonetnuti: što to, za ime dragoga Boga, radi Victor Sanchez?

Što li se to događa u njegovom umu, njegovom egu, pa da utakmice Rijeke izgledaju tako nemušto vođene, tako kolektivno sterline i pune nekog, valjda, straha među bijelih jedanaest, kojeg uopće ne bi trebalo biti... Kako li se davnom čini tako nedavna prošlost, 11 mjeseci je proteklo otkako se na sjeverozapadu grada koji teče slavila dvostruka kruna. To sada izgleda kao crno-bijeli film, baš kao i ovo što Rijeka igra kroz gotovo čitavo nogometno proljeće.

Elem, Sanchezu se - jer on je arhitekt i ovoga, kao i riječkog europskog proljeća - i ovoga puta dogodilo sve i svašta. Prvo je opet iznenadio sve........

© Večernji list