Imao je 22 godine, ruksak na leđima i više od tisuću kilometara pred sobom kada je iz Varšave pješice krenuo prema Međugorju. Spavao je u šatoru, kod ljudi koji bi ga putem primili jeo ono što bi mu ponudili i gotovo svakodnevno na Facebooku bilježio gdje je i što mu se događa. Stranica se zvala Pješice do Marije, a u lipnju te 2017. njegov je put već pratilo više od 4500 ljudi. Ime mu je Bartek Krakowiak. Gotovo deset godina poslije njegovo se ime ponovno pojavilo vezano za Međugorje – ovaj put u drastično drugačijem scenariju. Mediji u BiH objavili su da je osoba koja je oskvrnula svetište u Međugorju, zapalio oltar, a Gospu zalio crnom bojom baš taj Poljak. Taj podatak za sad policija nije službeno potvrdila. Krakowiak 2017. u Međugorje nije stigao slučajno. Međugorje je bilo važna točka u njegovu životu još dok je imao 22 godine, nakon djetinjstva uz nasilnog oca, alkohola i droge, policije, popravnog doma, bjegova i liječenja od ovisnosti. I nakon smrti sina Igora, događaja koji je poslije opisivao kao prekretnicu.

Odrastao je na varšavskoj četvrti nadomak središta grada Mokotów, u obitelji s, kako je sam govorio, alkoholnom tradicijom. Pili su pradjed, djed i otac. Dom je pamtio po svađama, a pred ocem se kao dijete skrivao pod krevetom. Ondje se osjećao najsigurnije. Od oca je, govorio je kasnije, stalno slušao da ne vrijedi ništa. Kad mu je bilo deset godina, obitelj se trebala preseliti u stan bake i djeda u drugi dio Varšave. No tijekom preuređenja tog stana, majka je zatekla supruga kako se s radnicima opija do besvijesti i odlučila otići. Uzela je djecu i preselila se kod svoje majke izvan glavnog grada. No Bartek se ondje nije snašao. Sa 14 godina već je redovno pio i uzimao drogu, a novac za nju je jednostavno krao. U školu gotovo nije odlazio, ali je zato policijsku postaju dobro poznavao.

Jednom je, pijan, pao s krova i glavom udario o rub cigle. U krvi je imao dva promila alkohola. Prema njegovoj priči, spasioci su procijenili da mu je ostalo nekoliko minuta života. Preživio je, ali život mu se zbog toga nije promijenio. Dobio je socijalnog radnika, ali je svejedno s 15 godina završio je u popravnom domu. Krakowiak ga je poslije opisivao kao mjesto na kojem se borilo za hranu i odjeću. Pobjegao je i tri mjeseca proveo skrivajući se kod poznanika i spavajući po podrumima. Kada su ga pronašli i vratili, završio je na dva tjedna u izolaciji. Tvrdio je da su ga ondje noću tukli palicom po nogama. Ponovno je pobjegao, a nakon drugog bijega završio........

© Večernji list