'Prometni 'krvotok' od Zagreba, preko Nove Gradiške i Slavonskog Broda, prema krajnjem istoku Hrvatske ratnih je devedesetih pune 4 godine bio blokiran. Od '91. do svibnja 1995. potpuno 'mrtve' bile su i pruga i 'Autocesta bratstva i jedinstva', čiji je naziv tada zvučao ironično, izgubivši smisao.

Prometno spajanje glavnog grada Hrvatske s istokom zemlje bilo je imperativ, a nade su se polagale u mirno rješenje. Nakon pregovora između predstavnika hrvatskih vlasti i SAO zapadne Slavonije, Srbima s okupiranog područja bila je omogućena kupnja goriva na Ininoj benzinskoj crpki na odmorištu motela Slaven, kod Nove Gradiške te na odmorištu Lipovljani, a oni su, zauzvrat, omogućili prolaz autocestom, između Novske i Nove Gradiške. Taj je pomak dolio još optimizma u 'čašu nade' da će se ta zamršena situacija ipak mirno rasplesti, no, incident koji se dogodio na autocesti kod Nove Gradiške, ponovo je vratio stvari na početak. Kobnog, travanjskog dana Tihomir Blagojević, mladić srpske nacionalnosti iz sela Smrtić, kod Okučana, došao je po gorivo i tada ga je, kod motela Slaven, ubio prognanik, Hrvat iz Gornjih Bogićevaca. Iako je počinitelj ubojstva bio odmah uhićen, nemili je događaj izazvao snažan revolt na srpskoj strani te je bio okidač za val nasilja, koji je ubrzo eskalirao. Za odmazdu, Srbi su na autocesti kod Okučana napravili masakr, pri čemu je ubijeno i zarobljeno više osoba. Promet autocestom je, po odluci tadašnjeg srpskog vodstva, bio ponovo zabranjen, a nakon što su pregovori o otvaranju autoceste Zagreb – Lipovac i definitivno propali, u vodu........

© Večernji list