Autor, sada već klasika “Oldboya” te istovremeno i tmurne i poetične vizualne rapsodije od prije četiri godine “Dvostruke prijevare” Park Chan-wook donosi nam svoju novu i nevjerojatno ludu priču.

“Bez izbora” hektično je, groteskno, ali i mračno i morbidno ostvarenje koje u središte priče stavlja Man-sua (Lee Byung-hun). Man-su je sredovječni čovjek koji već dvadesetak godina radi kao stručnjak u industriji proizvodnje papira. Živi lagodnim životom u prekrasnoj kući sa ženom, dvoje djece i dva zlatna retrivera. U slobodno vrijeme čita magazin o uzgoju bonsaija, što mu je jedan od omiljenih hobija. Žena mu pak obožava igrati tenis u slobodno vrijeme. Ukratko, prototip su višeg srednjeg staleža i onoga za što bi svi izvana rekli “krasna obitelj”.

Arnold Schwarzenegger nakon više od 40 godina vraća se kao Conan Barbarin

Međutim, tom idiličnom životu zaprijeti propast kada Man-su iznenada dobiva otkaz. Otkazuju se pretplate na bonsai magazine, tenis kao razonoda postaje preskup sport i obitelj je toliko u financijskoj gabuli da je i dva obiteljska psa dala na čuvanje. Jer, previše je hraniti toliko usta. Man-su je odlučan u namjeri da u iduća tri mjeseca pronađe posao i da njegova obitelj, točnije životni stil njegove obitelji ne pati. Međutim, nije se ni okrenuo, već je prošla godina dana, a Man-su ni dalje nema posla. Kada je vidio da se do posla ne može na najpošteniji način, on se odlučuje na radikalan potez – jednostavno će eliminirati svoju konkurenciju koja mu se pojavljuje na razgovorima za posao.

Kako će to (u)činiti, donosi ovaj rollercoaster kriminala, nasilja, suludosti, groteske i apsurda. Zapravo, Park Chan-wook u “Bez izbora” još jednom podsjeća zašto su baš on i njegova blago pomaknuta estetika i umjetnički izričaj neke od najvećih inspiracija Quentina Tarantina. Ono što je zaista sjajno u ovom filmu (a teško je pronaći nešto što nije) jest putanja apsurda i ludosti. Postoje određene scene u kojima je nasilje toliko isprepleteno s komedijom da se na trenutke javi grižnja savjesti jer su tako grozne scene mučenja toliko smiješne. Park Chan-wook, očekivano, donosi humor u najmračnije i najopasnije kutke ljudskog djelovanja i apsolutno ništa nije imuno na njegov pomaknuti humor. S druge strane, gradacija groteske i nasilja završava kao svojevrsna bonaca i olakšanje. Veliki dio tereta ovog filma nosi Lee Byung-hun na svojim leđima. Lik Man-sua, koji je tako vjerodostojno portretirao, cijelo vrijeme pleše između pohlepe, slabosti, obiteljskog čovjeka, manijaka, morbidnosti i zaštite prema voljenima i vrlo lako moglo bi se reći da je on svakako najbolji dio filma. Međutim, onda u oko upadnu i redateljske kompozicije koje u ovoj cjelini čine jedan od najupečatljivijih filmova u posljednje vrijeme. U detaljima kroz koje naglašava točno ono što treba biti naglašeno, Park Chan-wook još je jednom pokazao da jednostavno zna kako i gdje postaviti kameru.

Bez izbora (Cinestar)

Crna komedija, Koreja, 139 min

Režija: Park Chan-wook

Glumci: Lee Byung-hun, Son Ye-jin

Kratki igrani, SAD, 18 min

Glumci: Chris Smither, Will Harrington

Kako bi izgledalo kada bi se skupina muškaraca koje je opisao Ivan Sergejevič Turgenjev u pripovijetki “Pjevači” iz zbirke “Lovčevi zapisi” našla u Americi, u kafiću za koji je poštenije i ispravnije reći da je birtija, te da pjesmom razbija sivilo, tugu i brige svakodnevice? Upravo je ova priča inspirirala redatelja Sama Davisa da je pretoči u film, i to baš u ovoj amerikaniziranoj atmosferi. Polumračan prostor s dugim drvenim šankom koji je srce tog birtijskog mikrokozmosa, oblak duhanskog dima koji se čini kao da će probiti ekran, zagušljivost, a i gosti koji samim svojim bivanjem pridonose toj komornoj i depresivnoj atmosferi. Na stropu objekta u kojem se svatko druži sa svojom čašom i svojom tugom zalijepljene su novčanice od jednog dolara. Samo je jedna “stotka”. Spontano se pokreće natjecanje u pjevanju u kojem će pobjednik dobiti besplatno pivo i tih sto dolara. I tu kreće magija “Pjevača” koji su uspjeli u svojih ni dvadeset minuta usisati gledatelje u melankoliju i bol obavijene bluesom. S neočekivanim prstohvatom opere na kraju. “Pjevači” su kandidat za Oscara za kratki film, a pogledati ga znači svjedočiti emociji za koju se do susreta s njom i ne zna da je (bila) tako potrebna.

Astrolozi izdali crveni alarm: Sprema se najgori petak 13. u 45 godina, ova 4 znaka čeka pakao

FOTO Mnogi je smatraju našom najzgodnijom voditeljicom, a evo kako se mijenjala kroz godine

Dončićeva bivša zaručnica zbog njega je pozvala policiju kad je rodila, detalji su šokirali svijet

Dok svi pričaju o velikim uspjesima, ove male geste tiho mijenjaju Hrvatsku

KVIZ Shipanje, simpanje i cringe? Znate li što znače ovi izrazi?

Američko veleposlanstvo u Hrvatskoj zapošljava, dovoljna je i srednja škola, godišnja plaća gotovo 30.000 eura bruto

© Večernji list