Sve će ovo uskoro biti stanovi

Ako živite na internetu, a blago onome tko danas ne živi, vjerojatno se sjećate fotografije nad kojom se hrvatski društveni svemir prije nekoliko mjeseci kolektivno zgražao. Na njoj se pulska Arena nazire iza nakupine armature, cigle i fasadnog ljepila. Za koji mjesec ili godinu ondje će niknuti nova stambena zgrada, gotovo naslonjena na spomenik koji je, relativno netaknut, preživio Rimljane, stoljeća ratova i razne države, ali očito neće Republiku Hrvatsku i njezino shvaćanje prostora.

Ako je sinoć na izvanrednom spoju koncerta, off-Broadway mjuzikla i motivacijskog predavanja Davida Byrnea nešto nedostajalo, bila je to upravo ta fotografija, razvučena preko golemih pozadinskih ekrana. Ne zato što Byrne, odnedavno u životnom partnerstvu s kraljicom hedge fondova Malom Gaonkar i lik čijih pola sinoć odsviranih pjesama u naslovu ima 'home' ili 'house', nije znao gdje nastupa. Dapače.

Kao i na svakom koncertu aktualne turneje, pokazao nam je svijet koji ga ovdje, u gostima, okružuje. U pulskom slučaju ispred hotela u kojemu je smješten prostirao se gargantuovski kompleks napuhanaca, a u pozadini mirni akvatorij, već danas igralište domaćih i stranih nekretninskih investitora. 'Sve će ovo uskoro biti stanovi', dobacio je zajedljivo. Bila je to usputna opaska koja otkriva da je netko ipak odradio domaću zadaću i objasnio mu gdje je stigao, ali možda i najbolnija rečenica izgovorena u pulskoj Areni otkad su iz nje otišli Rimljani.

Zatim nam je pokazao Augustov hram, antičke ostatke, skrivenu plažu i sve ono što Hrvatska posljednjih godina pokušava prodati turistima kao obećanje sporijeg i ljepšeg života. One iste goste – brendiramo ih kao 'pametne turiste' – koji bi trebali vjerovati da svijet još nije potpuno zatrpan armaturom, ciglom i fasadnim ljepilom.

Upravo negdje između te svakodnevice i Byrneove dvosatne Noine arke skriva se i glavna ideja cijele večeri. Svijet oko nas sve više nalikuje paklu u kojem se sve događa odjednom, a gotovo ništa dobro. Byrne, međutim, uporno vjeruje da se spas još uvijek može pronaći u ljudima. Spasimo sebe i one koje volimo pa ćemo možda završiti u raju, mjestu 'gdje se nikad ništa ne događa'.

Ulazak u Byrneovu rajsku utopiju

'Heaven Is a Place Where Nothing Ever Happens', četrdeset sedam godina star stih s albuma Fear of Music Talking Headsa, nije slučajno odabran kao uvod u ovu........

© tportal