Zlatko Dukić: Evropski kalemi u našem glibu

Kao u svakoj sezonskoj navici, u ovo doba godine se pojačavaju priče o putevima i stranputicama našeg puta u Evropu, s omiljeno jalovim domaćim i stranim mudrovanjem i presipanjem iz šupljeg u prazno…

Kako god to nekom zvučalo, ozbiljan atak na naš mentalni integritet je postalo to što – po navici, koja je daleko od suvislog odnosa prema toj temi – u ovo doba godine, u vidu zaleta u sezonu ljetnih odmora, postaje posebno omiljen i napadno pojačan običaj javnog oglašavanja domaćih i stranih likova (manje ili više autoritativnih i kvalifikovanih), o tome kako gledaju i šta predviđaju u vezi s našim evropskim putem. Pošto pojedinačno i kolektivno na različite načine primamo, podnosimo i reagujemo na ovo već otrcano sezonsko kidisanje na nas i našu sudbinu, nema nam druge nego kakvo-takvo olakšanje pokušati pronaći u iskazu o mučnini, rezignaciji i izrazito onespokojavajućem utisku o time obojenom uspješnom hodu u mjestu.

Odakle god da se krene u ad hoc inventuri najnovije medijske ponude sadržaja o ovoj temi, teško je odoljeti tom utisku i biti ravnodušan prema onome što se kazuje, poručuje, savjetuje i predviđa. Ako za okvir te inventure uzmemo gostovanje Christiana Schmidta u podcastu “Direktno sa Vildanom Selimbegović” i njegov stav o tome da su najveći problem Bosne i Hercegovine političke blokade, koje usporavaju evropski put zemlje i onemogućavaju normalno funkcionisanje institucija – što niti je posebno otkriće, niti nešto što dosad nismo znali – onda je nizanje ostalih primjera nečije potrebe da o ovoj temi nešto kaže i pokaže lako smjestiti u rubriku zamornog i sterilnog ponavljanja odavno poznatog i česte sklonosti presipanju iz šupljeg u prazno.

Ne prvi put, ovo važi za Dragana Čovića, koji će u susretu s novinarima uz prošlosedmično preuzimanje čelne pozicije državnog Doma naroda........

© TIP