Oba kandidata, odnosno i kandidatkinja i kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Darijana Filipović i kandidat Petorke Zdenko Lučić, govore da će se boriti protiv preglasavanja Hrvata i da žele dokinuti mogućnost da Hrvati budu preglasa(va)ni. Istodobno, međutim, oboje sudjeluju u tom istom sustavu i izlaze na izbore prema Izbornom zakonu koji takvo preglasavanje omogućuje.

Drugim riječima, samom kandidaturom i jedan i drugi kandidat, odnosno kandidatkinja, legitimiraju i prihvaćaju Izborni zakon u kojem je preglasavanje moguće, tako da bi najbolje bilo da se povuku ili da nisu ni pristali sudjelovati u izborima. No, ako uđemo malo dublje ispod površine i prihvatimo da je politika više umijeće mogućega nego ono famozno stremljenje, odnosno težnja nemogućem, te da u politici nema previše ideala, onda se moramo vratiti u sferu realnog.

A kada se vratimo u sferu realne politike, jasno je da se ovdje donekle kalkuliralo. Petorka koja stoji iza Lučićeve kandidature više je puta dobila dobronamjeran savjet, odnosno pojedini članovi Petorke su ga dobili, a to je da svog kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva istaknu prije HDZ-a BiH i da na taj način pozovu HDZ na jedinstvo.

Istakneš svog kandidata prvi, kažeš da se obraćaš hrvatskom narodu, pozoveš HDZ na jedinstvo i kažeš: Evo kandidata oko kojega možemo okupiti hrvatske glasove. Ako HDZ nakon toga odluči istaknuti svog kandidata i ne prihvati poziv na jedinstvo, onda je odgovornost za eventualno rasipanje hrvatskih glasova na HDZ-u.

Tada bi stvar bila jasna. Petorka je ponudila jedinstvo, HDZ ga nije prihvatio i HDZ je taj koji je, inzistirajući na vlastitom kandidatu, rastročio hrvatsko biračko tijelo. Ali Petorka to nije napravila. Pustili su HDZ-u da prvi kandidira Darijanu Filipović, a tek su nakon toga istaknuli Zdenka Lučića. I........

© Poskok