Na djelu je zukanizacija – ili, možda još i gore! – ramoizacija bošnjačke politike. Zna to i Dodik pa nerijetko pada u sevdah. U biti, nema mu tko ozbiljan, ozbiljno uzvratiti. Nema takvih u Bošnjaka. Samo isprazno domoljublje i, evo sad, i zveckanje – brigadama.

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Vremena kada su mediji, poglavito oni pod kontrolom tzv. probosanaca, brojili koliko je Milorad Dodik čekao ispred vrata kako bi ga primio Vladimir Putin, nisu bila tako davno. A, onda je, usred toga bošnjačkoga ironiziranja pohoda eresovskog vožda Moskvi, došlo vrijeme da eresovski Baja pohodi majčicu Rusiju gotovo na mjesečnoj razini. I, kako je utjeha dobra – kome ju je Bog dao – u političkom su se Sarajevu potom tješili kako ga Vladimir (gotovo) Veliki prima onako u dokolici. Biva, povremeno proglasi dane otvorenih vrata u Kremlju, a laktaški lola samo vreba…

A evo, i nakon slučaja ćirilične inačice Hutingtonova Sukoba civilizacija koju su banjolučki poklisari netom promovirali u Washingtonu, minimizira se pohod eresovske trojke Dodik & Cvijanović & Tršić-Babić američkoj metropoli. Poglavito onaj dio vezan za Bijelu kuću. Tako prvi federalni pendrek, napustivši nakratko teretanu, veli kako je prvi Srbin s ove strane Drine (a i Save) osokoljen susretima po hodnicima i zahodima američke administracije. To je temelj njegova separatizma, u službu kojega je upregnuo i teoriju o kršćanskoj ugroženosti usred – drži Ramo Isak – multi-kulti BiH. Njezina federalnog dijela, napose…

Drugi pak osebujnik u Bošnjaka, koji je ne tako davno pokušao s predsjednikom SNSD-a sve riješiti onako kako inače rješava probleme po bugojanskim birtijama, tvrdi kako je Mile zapravo revolucionar bez hrabrosti da povuče potez. Za razliku od........

© Poskok