Pre četrdeset godina, dok su muzičke turneje po Jugoslaviji bile ispiti izdržljivosti i posvećenosti mitologiji rokenrola, Momčilo Bajagić Bajaga nije mogao ni da pretpostavi da će doći dani kada će njegova muzika biti prognana sa većine radio stanica i tv kanala u Beogradu, ka kojem je on, vraćajući se iz Zagreba, brojio znake i linije. Pesma 442 do Beograda sa albuma Jahači magle iz 1986. postaće himna svih koji su na tim relacijama odrastali ili su nastavili da žive, posle ratova i lomova, putujući uprkos emitovanju nesnosnog nacionalizma i resantimana prema Hrvatskoj, što su oduvek generisali lideri SPS-a, SRS-a i SNS-a.

Dok je sedeo u kombiju i pisao stihove pesama kao što su Samo nam je ljubav potrebna ili Strah od vozova Bajaga nije mogao ni da nasluti da neke daleke 2026. godine neće ni postojati vozne linije između Zagreba i Beograda, kao ni to da taj izostanak elementarnog putničkog kretanja između zemalja bivše Jugoslavije neće nikome nedostajati. Odnosno, svi oni kojima to danas nedostaje nisu u mogućnosti da iskažu svoj revolt drugačije osim da se pridruže Studentskom pokretu otpora, poput poljoprivrednika ili bajkera, kao i mnogih drugih esnafa koji su ostali bez elementarnih mogućnosti za preživljavanje. Neki će se, međutim, pitati, pa zar je ta stara stvar 442 do Beograda nekome bitna danas? Ionako tamo ne odlazi više niko. Niti će odlaziti. Eto, ni Bajagu tamo više ne žele da čuju, otkazani su mu koncerti u Karlovcu, Sisku, Solinu. Neko se našalio da je hrvatski zemljopis najlakše učiti nabrajanjem gradova u kojima su zabranitelji sprečili nastup najozloglašenijeg rok benda........

© Peščanik