Još od izborne noći, u kojoj smo i zvanično saznali kako ko stoji, važnija od vremena kada će biti formirane nove vlasti, barem u Federaciji, čini se tema hoće li SDPBiH (sa)učestvovati u njoj. Od Sarajeva do Bihaća i od Tuzle do Mostara doima se da je pitanje svih pitanja s kim je družba Nermina Nikšića, kako u slaganju kockica entitetske i državne vlasti, tako i po kantonima. U Goraždu je sve riješeno, tamo SDP-a nema čak ni u sporazumu koji obuhvata ravno 10 partija. No, važi li ona narodna da se prvi mačići u vodu bacaju ili je zapravo najava trenda? Vrh SDP-a - ustvari NN lice, koje je čeličnim stiskom obgrlilo lidersku fotelju u stranci - ne samo da ne pomaže u raspetljavanju ovog navodno Gordijevog čvora, nego različitim (polu)informacijama podgrijava žeravicu. I to bi se možda moglo i razumjeti kao uobičajeno političko nadmudrivanje, da se, nažalost, cijela priča ne svodi na bizarnu ambiciju opstanka na partijskom tronu, otužnu kalkulaciju da se tradicija građanskog i socijaldemokratskog opredjeljenja upiše u lični grunt, istim onim metodama protiv kojih se tobože bori. NN lice će za mjesec proslaviti čitavo tuce godina na čelu SDP-a, a ako se, konačno, dogodi partijski Kongres i izabere novo rukovodstvo u proljeće 2027, već će uveliko zagaziti u 13. godinu vladanja strankom koju i nakon posljednjih izbora tretira baš kao da ju je osobno pravio s močvarne livade nadomak Neretve. A ne samo da nije već je dobar dio svog partijanerskog liderstva proveo topeći u najdubljim virovima upravo one principe radi kojih ljudi vjeruju u SDP.

Na njegovu (oveću) žalost, ne pada mi napamet baviti se aferom navodnog spengavanja, naprosto zato što je (ne)podizanje optužnice posao tužitelja, a moram priznati i da mi je muka od primitivnog busanja u prsa kako je, eto, baš on pravio Poskok, koji se nije snašao, pa je pustio medije i političare da mašu papirima (Oslobođenje - koliko god bi on to volio - nije bilo dio te........

© Oslobođenje