Šta god samozvane vođe naroda govorile i radile, Bosni i Hercegovini ne mogu oteti njezinu slavnu prošlost i bitke koje su izvojevali partizani, koji su - uči nas ZAVNOBiH - imali snage vjerovati u dogovor, razum i budućnost

Mladog šegrta u jednoj jedinoj brijačnici mrkonjićkoj zaboljele su danas obje slabašne mišice od sapunjanja tolikih brada, i on premješta kefu iz jedne ruke u drugu. On, istina, voli te “priredbe”, jer je i njemu, sitnom i zaboravljenom, slobodno da ih posjećuje, pa čak da se na njima uhvati i u kolo. Ali ova - što će se održati večeras - počela je da ga ljuti već od deset sati izjutra.

Ovako izvještaj iz Mrkonjić-Grada počinje veliki Skender Kulenović, u Oslobođenju broj 4, od 15. decembra 1943. godine. Njegov pomoćni brico shvatio je da će posla biti cijeli dan, pa je nove mušterije, gotovo sebi u njedra, otpozdravio: Sloboda narodu! i preko debelog sijedog brka jednog hercegovačkog delegata - kojeg je u taj mah trljao sapunicom - pogledao tri glave koje su u klupi dugo čekale da dođu na red. “Vraga i priredba!”, izustio je poluglasno, otišavši za bijeli zastor više da odahne nego da promijeni vodu.

Skenderov tekst - “Bosna i Hercegovina prvi put vijeća” - dočarava atmosferu Prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, na kojem je 247 delegata (173 s pravom glasa) iz cijele BiH usvojilo Rezoluciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima BiH, kojima je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata. “Narodi Bosne i Hercegovine kroz vatru Narodnooslobodilačke borbe iskivaju svoje bratstvo, i to........

© Oslobođenje