Mogao je Blanuša da miri, da povezuje, da traži, da naređuje, da donosi rezolucije, zaključke i informacije. Rana je preduboka, zavoj je prekratak i pretanak, hirurga nema

Branko Blanuša ni za šta nije kriv. On naprosto nije imao šanse. Da je bar za trenutak znao u šta se upušta, da je bar mogao da nasluti u kakav zvjerinjak ulazi - mogla bi mu se reći koja. Ali, ništa nije bilo na njegovoj strani. Niko ne može pomoći SDS-u. Ako neko možda i može, taj sigurno neće dobiti priliku. Fotelja će uvijek pripasti ili nekome ko će iz nje dobro trgovati ili nekome ko se u njoj neće snaći. Istorijska je nesreća SDS-a što je ovih prvih uvijek bilo više. Oni su je najprije prodali, potom i uništili.

Branko Blanuša zaista ni za šta nije kriv. Nije kriv što je predstavljen kao kandidat za predsjednika Republike Srpske na prijevremenim izborima, nije kriv što je na tim izborima zamalo pobijedio, nije kriv što su ga nakon toga birali za predsjednika stranke. Prvo se desilo slučajno, drugo dvoje se iz te slučajnosti - izlilo. Slučajni uspjeh - a njegov rezultat na prijevremenim izborima više je slučajan nego........

© Oslobođenje