Zapad se trese pod našim virusom, ali to je sada njihov problem, možemo se i mi njima smijati kako su se oni nekad nama. Činjenica kaže da je veća sloboda govora u jadnoj Bosni nego u UK-u ili Njemačkoj

Sudjelujući u razgovoru pred publikom kazališta u Krakowu na temu “Nakon ratova”, shvatio sam kako mi je teško odgovarati na direktna pitanja o ratu, jer, jednostavno, takva pitanja mi niko ne postavlja u Bosni i Hercegovini. A možda i zbog toga jer sam već bezbroj puta pisao u novinskim i književnim tekstovima o ratu (biva, potrošio sam tu priču) i jer sam i sam prezasićen tom temom, a možda i zato što kod nas to nikad nije ni bila popularna tema na pravi način. Ne mogu se sjetiti da je ikad bila neka tribina na ovu temu. Da li smo se mi ikad sami bavili svojim ratom, njegovim prikazom u književnosti? Na filmu, u pozorištu?

Možda se i to desilo, jer čovjek je sklon zaboravu, tako nam um funkcioniše. Šta god je tačan odgovor i dalje mislim da nikad nije upriličen događaj na kome bi mi, preživitelji, pričali o svojim iskustvima, taman da se radi o ljudima raznih profila. Zamislite nakav Ted Talk gdje vas neko smara svojim traumama, pa ko bi to došao slušati i gledati kada je svakom pun kufer vlastitih trauma. Ovo društvo je toliko u grču, iz prostog razloga jer u cjelosti........

© Oslobođenje