24. juna je otišla Selma u 43. godini, 8. augusta Nađa u 53... u septembru... nije pitanje da li će neko u septembru, samo je pitanje koja od nas i u kojoj mladoj godini života

Dva mjeseca su prošla otkako je u vječnost otišla jedna od nas. I niko ništa.

Planeta se nastavila vrtjeti istom brzinom, u istom smjeru. Sunce izlazi na istoj strani svijeta. I zalazi na istoj. Zemlja i dalje tvrda, nebo visoko, more slano. Približava se kraj ljeta, ljudi se užurbano spremaju za jesen, uskoro će zima, pa eto proljeća, a onda novo ljeto. Na pozicijama u Bosni i Hercegovini su isti ljudi. Na snazi isti zakoni. Životima nam se igraju isti stručnjaci. Na listama isti ili veći broj ljudi. (Ne)odobreni isti lijekovi. Lista indikacija identična.

Je l’ vam jasno šta je još isto? Bez ikakve promjene. Bez ikakvog napretka. Bez koraka unaprijed.

Liječenje onkoloških pacijenata.

Na sav glas smo vrištale da je Selma, jedna od nas, herojski, jako, nadrealno snažno bila bitke sa bolešću, ali i sa sistemom, listom čekanja, indikacijama, starim lijekovima. I ne, ništa to nije bilo jače od nje. Ništa je nije........

© Oslobođenje