Tamo su kuće od čokolade,

Prozori su od marmelade…

Ovim stihovima iz poznate dječije pjesmice mogla bi se, bez imalo pretjerivanja, opisati sama završnica svake izborne kampanje na našim prostorima. Da je vjerovati nalickanim licima sa bilborda, ushićenim glasovima iz televizijskih studija i sponzorisanim objavama na društvenim mrežama, mi već uveliko koračamo stazama blagostanja. Predizborna obećanja pršte na sve strane. Svi kandidati i sve političke opcije naprasno znaju šta nas boli, svi imaju spremne “reformske komplete”, svi nude šarene laže u obliku nikad većih plata, novih autoputeva i blistave budućnosti. U toj dječijoj bajci koju nam serviraju svake dvije godine, sve izgleda lahko, lijepo i nadohvat ruke. I sve je začinjeno sa jako puno empatije, razumijevanja i podrške. Zanimljivo je i kako tokom kampanje svi znaju koji problemi tište građane, šta je postavljeno naopačke, šta nije uredu, šta se mora mijenjati.

Međutim, kada se ugase kamere i sklone stranački štandovi, ostaje surova, ogoljena stvarnost. A ta stvarnost najjače i........

© Oslobođenje