Kada karcinom uđe u naš život, promijeni se sve, navike, stil, razmišljanje, prioriteti, pravci. Promijeni se i krug ljudi koji vas okružuje. Promijeni se i bioritam. Život postane potpuno drugačiji. A i vi. Ne samo psihički, nego dolazi do potpune fizičke erozije, sloma. Naglo gubite kilograme, kosu, obrve, trepavice, koža postaje osjetljiva kao struna, nokti lomljivi kao staklo. Ostajete i bez dijelova tijela, organa, onoga s čim ste rođeni i što ste voljeli jer je dio vas.

I kada poželite da tokom borbe za život uložite u kvalitet života i da što prije dođete do fizičke reinkarnacije, dočekaju vas čudni pogledi, strašna pitanja, nerazumijevanje i zatvorena vrata. Jer, preživio si. Živ si. I to ti je sasvim dovoljno. Ili se očekuje da bude dovoljno. Do jučer si bio na tankoj litici između života i smrti, a sada, kada si se samo pola koraka odmaknuo od litice, na pamet ti padaju kosa, zubi, koža, nokti...

Kao da je preživljavanje kazna, a ne pobjeda. Odjednom, želje da........

© Oslobođenje