Izborna kampanja je u punom jeku. Bombarduju nas sa svih strana retuširana lica, zaleđeni osmijesi, poruke koje i vrapci na granama znaju. Niko i ništa novo, drugačije, inovativnije, iz ciklusa u ciklus se ne pojavljuje. Niko ne nudi rješenja, konkretne korake, rokove. Jer, realno, nikome i nije stalo. Prioritet je, kao i prethodna dva desetljeća, dočepati se funkcije, zasjesti u fotelju i prelijevati iz šupljeg u prazno naredne četiri godine.

Ne čuh, ne vidjeh da je iko ponudio rješenje za finansiranje Fonda solidarnosti. Mnogi su obećali da će se baviti Fondom, ali niko nije objasnio kako, kada. Mnogi su obećali da će liječenje građana biti u fokusu, ali niko nije objasnio kako, kada. Mnogi su... isti kao i oni prije, pa i oni prije njih, pa i prije tih... I zato je već sada potpuno jasno da će se pacijenti koji boluju od najtežih bolesti i naredne četiri godine gušiti u istom moru problema, nemogućnosti, nedostataka.

U svom čuvenom romanu “Slika Doriana Graya”, Oscar Wilde opisuje čovjeka koji ostaje vječno mlad i lijep, dok........

© Oslobođenje