Osim što smo ovu sedmicu dobili potvrdu da nogometna/fudbalska selekcija Bosne i Hercegovine vrijedi i ima budućnost, te da svakako može uraditi više na ujedinjenju društva nego bilo tko drugi, dobili smo i još jednu potvrdu. Onu da Mostar nije samo društvena, politička i međunacionalna tempirana bomba nego je istovremeno i ekološka i humanitarna.

Trebale su se dogoditi dvije ogromne paljevine gradskog deponija u nizu da se u gradu shvati kako dim i otrovi ne poznaju ratne linije i granice i kako stvarni život ne čeka rješavanje svih političkih odnosa. E sad, mi možemo jednostavno reći da je aktualno stanje s deponijom koju je de facto progutao požar, s ljudima koji su izgradili kuće u blizini te deponije, što nikako nije bilo zakonito, s političkim prepucavanjima dvije vodeće stranke u Mostaru preko smeća doista posljedica rata. Što jeste neporeciva činjenica. Ali tu opet, kao i u svim stvarima, ima jedno veliko ALI.

Ne računamo li SDS, koji je činio dio prve višestranačke vlasti u Mostaru, da bi onda zapravo........

© Oslobođenje