Došli smo do paradoksalne situacije da se desničarski populistički lideri, koji na različite načine ugrožavaju slobodu govora, kada se radi o kritikama usmjerenim na njih i njihove vlade, na tu slobodu pozivaju kada brane svoj govor mržnje

Stadion, navijači, pridjevi U svojoj čuvenoj knjizi “Stadionska groznica” Nick Hornby opisuje kako je slušao pogrde i uvrede kakve samo navijači mogu smisliti strepeći da u nizanju psovki i pogrda ne bude iskorišten pridjev koji označava rasu. Primjera radi, glupa lijenčino se može tolerisati, ipak je to stadion. Ako dodate crna ili smeđa glupa lijenčino, to je nešto drugo. To je govor mržnje. Opisuje da su takve uvrede bile normalne, pasivno prihvaćene od drugih navijača i od njega samog, zbog čega ga je, kad je odrastao, sramota. No, neki ljudi nikad zaista ne odrastu bez obzira na fizičku visinu, bogatstvo ili političke funkcije. Pod stare dane misle da je zabavno svjesno i namjerno javno omalovažavati grupe ljudi. Tome pomaže i, uglavnom, pasivna publika brojnija od najvećeg punog stadiona, koja takve čini slavnijim i bogatijim od fudbalskih zvijezda. Pored toga, manji dječaci uvijek se ugledaju na veće, a u ispoljavanju mržnje danas uživaju i veliki momci iz najboljih i najbogatijih kuća.

Hornbyjev opis govora mržnje sa kišnih........

© Oslobođenje