Socijalista Pedro Sanchez (54) atipičan je dužnosnik budući da se, u vrijeme kad europska politika gubi ritam i glas, izdvaja ne samo po oštrini retorike protiv nepravde u svijetu nego i u konkretnoj borbi za moralne principe od kojih mnogi odustaju. Vlada Kraljevine Španjolske, čiji je on premijer, odbila je poziv predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa da se američka vojska u napadu na Iran koristi pomorskom bazom Rota i zrakoplovnom Moron, koje se nalaze u španjolskoj pokrajini Andaluziji, koja na jedinstven način spaja Sredozemno more i Atlantski ocean. Ove baze osnovane su sporazumom iz 1953. godine između SAD-a i Španjolske, u vrijeme generala Franciska Franka, koji je diktatorski vladao od 1939. do 1975. godine. Do spomenute agresije godinama su ove baze bile na usluzi Amerikancima, a zbog odbijanja Madrida iz njih se premjestilo 15 borbenih zrakoplova, uključujući cisterne za dopunu gorivom u zraku, što je naljutilo Trumpa, koji je zaprijetio Španjolcima prekidom trgovinskih veza. Premijer Sanchez je poručio da, ako Washington želi preispitati trgovinske odnose, to će morati učiniti poštujući autonomiju privatnih kompanija, međunarodno pravo i bilateralne sporazume između Europske unije i SAD-a. Dodali su da je agresija SAD-a i Izraela na Iran nepotrebna i nepravedna, da Španjolska ispunjava svoje obveze iz Sjevernoatlantskog ugovora potpisanog 1982. godine, te da NATO ne treba odstupati od svojih principa.

Kad je Donald Trump prošle godine, na Samitu NATO-a u Haagu, od saveznika tražio da povećaju svoje obrambene proračune prvo za 3,5, pa na pet posto iz bruto društvenog proizvoda, mnogima je to bilo potpuno nerealno, ali se tome jedino javno suprotstavio Pedro Sanchez, smatrajući da je to nepotrebno. On je tada istaknuo da Španjolska može ispuniti svoje ciljeve vojnih sposobnosti povećanjem izdataka na 2,1 posto BDP-a i da ne namjerava izdvajati pet posto. Potom je poslao pismo generalnom tajniku NATO-a Marku Rutteu i zatražio da se Španjolskoj odobri da iz proračuna ne izdvaja toliko za vojsku, budući da država, kako je naglasio, ima prioritetnih obveza, ali mu je odgovoreno da u Savezu nema izuzeća i da se novi postotak odnosi na sve. Trump je očevidno revoltiran zbog odbijanja Španjolske izjavio da je to sramota i da će Madrid natjerati da plati duplo, ali se Sanchez ne obazire na prijetnje i ostaje pri stavu da je povećani postotak iz BDP-a za obranu nerazuman i potencijalno štetan za europsku ekonomiju. Potom je Španjolska odbila poziv za sudjelovanje u Trumpovom Odboru za mir, a kao glavni razlog za ovu odluku, kako je rečeno, jeste nedosljednost, budući da u taj odbor nije uključena Palestinska samouprava.

Uz ovu priču svakako treba istaći i podršku koju je španjolski premijer dao papi Lavu XIV, kojem je kritiku uputio predsjednik SAD-a Donald Trump, sugerirajući da bi američki poglavar Katoličke crkve trebalo da prestane da se dodvorava radikalnoj ljevici. Pedro Sanchez je na to izjavio: “Tko sije vjetrove, žanje oluje i dok u svijetu siju ratove, Sveti Otac sije mir hrabrošću i odvažnošću. Bit će mi čast da ga primim u Španjolskoj za nekoliko nedjelja”. Papa Lav XIV izjavio je da će nastaviti da se javno izjašnjava protiv rata usprkos Trumpovim kritikama, dodajući da ga se ne plaši. Zatim je novinarima u Alžiru, gdje je započeo desetodnevnu turneju u četiri afričke zemlje, rekao da ne želi da ulazi u polemiku s američkim predsjednikom, ali je naglasio da će Sveta stolica nastaviti da promovira mir i dijalog, i da glasno govori protiv rata.

Donald Trump je rekao da, zbog odluka kojima se razbija kohezija Saveza, Španjolsku treba isključiti iz NATO-a, ali u Sjevernoatlantskom ugovoru nema mehanizma za suspendiranje ili isključenje članice, nego samo postoji dragovoljno povlačenje, koje traje jednu godinu od službene obavijesti o toj namjeri. Od njegova osnutka 1949. godine nikad nitko nije napustio NATO, nego su se dogodile dvije iznimke, ali ne u punom smislu. Naime, Francuska se nije povukla iz NATO-a, ali je 1966. izašla iz integrirane vojne strukture Saveza, kad je njen predsjednik bio Charles de Gaulle, što je značilo da nije sudjelovala u zajedničkom zapovjednom sistemu, premda je ostala članicom političkog saveza. Francuska se u punu vojnu strukturu vratila 2009. godine, kad je njen predsjednik bio Nicolas Sarkozy. Drugi presedan je učinila Grčka, koja je 1974. napustila vojnu strukturu NATO-a nakon sukoba s Turskom oko Cipra, ali je ostala članicom Saveza i 1980. se vratila u vojno zapovjedništvo. Obje su pritom zadržale sve obveze koje su imale, jer, ako država ostane članica NATO-a, formalno ima obveze, samo što to nije uvijek strogo provedivo, nego je više političke i sigurnosne prirode.

© Oslobođenje