POLITIČKI ŽIVOT I SMRT: Naša prošlost, kao i sadašnjost, niz je diskontinuiteta, prekida, pokidanih niti trajanja, zamršenih presjeka i linija u kojima ne nalazimo ni početak ni kraj

Malo je stvarnog životnog vremena da bi ga se posvećivalo svakodnevnoj borbi sa nakupinama neprožvakanih trauma i opetovanih, refreničnih povrataka u glib onoga u čemu egzistiramo. Ne može čovjek a da se ne uhvati u besmislu i bijedi trenutka, doveden do zida koji se čini nepremostiv, neprestano ima dojam da se sudara sa uvijek istim sklopom nemogućnosti i jada. Sve što govoriš, u prazno govoriš, sve što pokušavaš promijeniti, iznova te zaskoči kao zjapeća provalija ništavila. I tako u koncentričnim krugovima istog, do potpunog besmisla. Jer u okolnostima ovog našeg sada, tog povijesnog žrvnja zakašnjenja, postoje samo deluzije i distopije, svaka pozitivna iluzija, utopijska nada da se nešto može pomjeriti u drugačijem pravcu, da se može doći do oblika i rješenja koji neće podrazumijevati nespokoj i poraz, rasprši se u samom svom zametku. Kao kolektiviteti mi smo već toliko dugo zarobljeni u minusima i negacijama da i ono pozitivno što ostvarimo, biva brzinom svjetlosti pometeno i strovaljeno u pesimističku viziju,........

© Oslobođenje