Damir Vanđelić / Foto Milivoj Mijošek

Treći put!? Da je barem naziv neki drugi, a ne vazda isti. Marketinški je promašeno, no valjda se nitko boljeg još nije sjetio još od nesvrstanih

O da je samo bilo stavljati sa strane kovanicu, onomad kunu, a danas euro, kad god se neki političar u nas sjetio trećeg puta. O da je samo bilo stavljati sa strane kovanicu dvije kad god je neki političar najavio da će ujediniti u jedno sve te strančice na centru pa da su jedna velika grupacija i da su alternativa zločestom duopolu.

Da je bilo samo udariti štednju kad god su ti silni treći puti ambiciozno ulazili u politički ring da bi se ili raspali posve, ili u najboljem slučaju rasuli taman tako da neki sastavni dijelovi nestanu skroz, a neki magijom pretvore u žetončiće na radost svoju i svoje bliže rodbine, a bome i vladajućeg pola od onog duopola.

Treći put!? Da je barem naziv neki drugi, a ne vazda isti. Marketinški je promašeno, no valjda se nitko boljeg još nije sjetio još od nesvrstanih.

I Damir Vanđelić nedavno je najavio osnivanje trećeg puta i to zato jer drugog puta u nas nema. Zašto po stoti put treći put ako nema drugog i ne bi li onda bilo mudrije da se krene s drugim a ne s trećim!?

S druge pak strane kao jedan od argumenata da se prikloni ovaj narod trećem putu naveo je vjerojatno živu istinu da Hrvatsku vode ljudi koji ne bi znali ni pseću kućicu napraviti.

To je već kakav takav razlog, premda je veliko pitanje koliko nas uopće na svijetu ima da znamo napraviti pseću kućicu. Nije da su nas roditelji nutkali alatom, a bome veliko je pitanje uči li se više igdje drvodjelstvo na satovima tehničkog odgoja onako kako se onomad učilo, doduše ne da bi se pseće kućice gradile već da se od daščica sklapa Titova rodna kuća kumrovečka.

Vanđelić ne vidi drugog puta nego da se cijeli politički centar okupi pa da bude ona presudna pregovaračka karika kada se........

© Novi List