Foto Mate Komina

Dok svijet srlja u propast, u nas je i dalje veličina važna. Uvijek je bila važna, zato smo se i stisnuli ovoliko. A mi mali da bi bili veliki

Mi smo mali, ali smo veliki, odnosno nismo više mali, ali smo dosta veliki da ne budemo mali. Mali ili veliki, koliko smo to mi!? Jesmo li taman toliki da nam od presudne važnosti bude jesmo li mali ili veliki, ili smo toliko mali da silom želimo biti veliki makar bilo po cijenu vlastite gluposti. Ili je sve to došlo lako objašnjivo spomenom one dvostruke konotacije, ako već radikalna ljevica i desnica nisu krivi za sve!?

Povija se ovo naše političko klasje kako vjetar puše, a dok se povija sve gleda kako će se ogrebati makar malo za ono što je navodno in i popularno, pa kud’ puklo da puklo. Povijati se može i da se sluša bilo naroda i da ga se uopće ne sluša. Dvostruka konotacija pritom je bogom dana, formula za sve. A ne bi za dvostruku konotaciju ni znali da ne bi tog uzvika, nazovi pozdrava, a sramote »za dom spremni«. Ovako znamo, pogotovo ako se predsjednika Hrvatskog sabora pita, da je jedno kad se pozdravom veliča NDH i ustaški režim, a drugo kad se to spominje kao stih u pjesmi ili vezano za postrojbe iz Domovinskog rata. Pa će tim mislima vođen on i kažnjavati u Saboru, sve ovisno je li zastupnik koji viče da je za dom spreman mislio na NDH, ili se samo još uvijek sladostrasno spominje hipodromskog spektakla. Kako li će samo Jandroković znati što je zastupnik mislio dok bigliše što se ne bi smjelo, to nitko ne zna. Kako će mu tu nakanu da sudi i procjenjuje blagosloviti stranački čelnik, i hoće li uopće, to također nitko ne zna, barem ne još.

Pitanje je, međutim, hoće li njegovo pozivanje na dvostruku konotaciju uopće zadovoljiti ikoga s one radikalno desne strane kojoj se dodvorava, ako radikalno išta u nas ima. Ima radikalno nepametno, radikalno zadrto, radikalno uporno, radikalno........

© Novi List