Muke po Zlatku
Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL SP 2026.
Dalićeva era dala nam je radosti, ali nam je dala i do znanja da onaj koji ne povlađuje svemu što Obitelj napravi nije ništa drugo nego mrzitelj Hrvatske. A kad je tako, onda ti se ukaže Božja dlaka s Matanovićeve glave
Kada je pravo vrijeme da se okače kopačke o klin!? Samo najveći to znaju. I takvih je malo. Drugi ili to učine prerano ili to učine prekasno, a ni jedno ni drugo nije dobro. Sve ima svoj vijek trajanja, jedino je teško tu činjenicu shvatiti i prihvatiti. I nogomet ima vijek trajanja, ili je to kraju došao način na koji se nogomet godinama, desetljećima, pratio i volio. Novo je doba. Doba je hidracije, četvrtina, čipova. Doba je za okačit kopačke o klin, ili za prihvatiti nova pravila igre.
Svjetsko prvenstvo u nogometu u Americi. Dobro, nešto se sitno igralo i u Kanadi i Meksiku, ali američka je to priča. Nije još ni krenula lopta s centra, a predsjednik narančaste paperjaste kosice već je činio sulude stvari diljem svijeta. Naivci skloni maštanju o idealnom nekom svijetu zamišljali su scenarij u kojem se sve europske zemlje nađu na istoj strani, s iste strane terena, i jednostavno odluče bojkotirati prvenstvo koje se igra pod prozorom notornog predsjednika. Nije se dogodilo, dakako. Preveliki su novci u igri da bi se riskiralo išta. A i nacionalni ponos, štogod to bilo kad o nogometu pričamo, patio bi da nismo otišli preko bare. Pa smo otišli, mi i mali milijun drugih reprezentacija. Pa smo navijali recimo za Irance, divili se čudesnim momcima koji su bukvalno ostavili srce na terenu dok je američka administracija činila sve da im zagorča život. Divili se i čekali i opet neki bojkot svih drugih reprezentacija, neki apel, neku zajedničku izjavu, neki protest. Nije se, dakako, dogodilo. I opet su preveliki novci bili u igri, a patio bi i onaj nacionalni ponos da smo se tako izložili zbog zemlje iz koje, po nekim teorijama, dođoše na obale Jadrana Hrvati.
Iran nije prošao grupu. Poništili su mu onaj gol što........
