Foto:Dean Miculinić

Ovan, a Pedro, žrtveni ovan ne bi li se ljudskoj vrsti učinilo da su bez grijeha dok ulaze u novo ljeto

U kojekakvim pravcima starost može živo čeljade odvesti. Pravaca ima što boljih što manje dobrih, a jedna od taktika lakšeg preživljavanja je i ta da se tu u zadnjoj trećini puta nabaci poker faca i zaglumi posvemašnja mističnost. Previše je godina prošlo i tko zna koliko ih je ostalo pa da se vrijeme troši na tričarije. Previše je utakmica u nogama da bi se od mnoštva informacija konzumiralo baš sve, a kamoli da bi se komentiralo sve. Odabir je poman i odabir je taman takav da ti se čini kako On i Ona, Stari i Stara, neku igru igraju u kojoj ona bira teme, a on bira na koju će trznuti i kazati nešto pa da je ili za povijest ili nastavak višegodišnjeg bračnog (ne)sporazuma.

Elem, tu negdje pred Novu dakako da se oko bacilo na izlazak iz pritvora Željka Keruma. Teško je to bilo ne promotriti, tu izjavu za medije bivšeg gradonačelnika Splita, taj njegov pozdrav i zahvala dojednom cimeru s kojim je dijelio ćeliju u zatvoru na Bilicama. »Pozdravljam svoje kolege iz ćelije, cimere Jalu, Franu, Matu, Kneza, Turčina, Srbina. Pozdravljam sve ljude koji su sa mnom šetali tijekom šetnje i hvala zaposlenicima na njihovoj profesionalnosti«, poručio je Kerum po izlasku. Ma, nije u njega lice pritom bilo poslovično farabutski nasmiješeno, ovaj put je bivši gradonačelnik bio smrtno ozbiljan.

– Nije mu svejedno – zaključila je Stara.

Stari nije zaključio ništa, premda se umalo potegnulo pitanje onog GDPR-a. Tko zna koliko su zapravo Jale i Frane i Mate i Knez, a pogotovo Srbin i Turčin sretni što ih se javno spominje. A opet, zašto sretni ne bi i bili kad je Kerum valjda prvi visoko rangirani uznik u nas koji je po izlasku iz pržuna, pa makar to bila samo dva tjedna, osjetio potrebu pozdraviti sve svoje uzničke supatnike. Nitko nikada, od Sanadera na ovamo nije se te ljudske geste dosjetio, nije imao........

© Novi List