Foto: IMAGO/MATTHIAS KOCH/IMAGOSPORT

Dva i pol dana, niti puna tri, nekad su dovoljna da se čovjek zaželi svoje zemlje. Makneš se par stotina kilometara daleko i sve ima neku zdraviju optiku. A onda se vratiš i dvije i pol, niti tri minute budu dovoljne da te stvarnost klepi po ušima

Dva i pol dana, niti cijela tri, nego dva i po’ dana katkad budu dovoljna da se čovjek mrvu i poželi svoje zemlje. Dobro, možda ne baš da se žarko poželi, ali činjenica jest da je iz daljine, pa još ako je daljina istočnije, gleda nekako blagonaklono skroz i uvjeren skroz da i nije to loše mjesto za živjeti. Odmak čini dobro duhu ponajprije, odmak od bombardiranja vijestima svake vrste, od crne kronike, korupcije, a i onih izvještaja o političarima što su posve nalik izvještajima o kretanju brodova u »Pomorskoj večeri« da svakog trena znaš i gdje su i što su novog i nebitnog kazali. Kad su brodovi u pitanju, to ima smisla. Umjesto svega toga evo te kako hodaš nekim nepoznatim gradom u kojem si prvi put i vidiš da sve ovisi o perspektivi i kuta gledanja. Još kad ti domaćini priđu i iskreno vele da je Hrvatska zemlja koja je uvijek imala zdravu ambiciju gaziti naprijed za razliku od njihove, bude ti nestvarno jer često ne sudiš tako, i drago ti je jer netko eto stvari vidi drugačije. Kako si fizički negdje drugdje onda i biraš samo vijesti koje su ti srce mile i koje dojam neće kvariti.

Dan uoči Mundijala, popunjen je – piše na svom profilu Zeko. Popunjen je album sa sličicama nogometaša ama svih reprezentacija što sudjeluju na sijelu u SAD-u, Meksiku i Kanadi, onaj službeni. Svih 980 sličica polijepio je on već i nije jedini. Ima koliko vam drago tih poput njega koji praktički od rođenja, zadnjih 40 godina recimo, ne mogu spavati dok sve sličice ne zalijepe u album prije nego li lopta s centra uopće krene. Pa su se i ovaj put svi »ovisnici« našli na ledini i gorjeli u kolekcionarskoj groznici. A ako i naleti netko sa strane pa u čudu........

© Novi List