Foto Oscar DEL POZO / AFP

Radnici, studenti, građani, koji si od svojih plaća ne mogu priuštiti stan, svi koji se osjećaju marginalizirani i nebitni, sve češće prosvjeduju

Višegodišnji financijski okvir Europske unije, odnosno europski proračun od 2028. do 2034. je u pripremi, a rasprave se mahom vode oko toga koje su zemlje neto-uplatitelji, odnosno daju u proračun više nego što dobivaju, a koje su neto-primatelji, što znači da uplaćuju manje od iznosa koje povlače.

Zemlje koje više uplaćuju, nazvane »štedljiva šestorka«, predvođene su Njemačkom, a tu su još i Austrija, Danska, Finska, Nizozemska i Švedska. One traže smanjenje proračuna, strožu budžetsku kontrolu i manju potrošnju, a posljedica bi mogle biti manje isplate za neto-primatelje.

To naravno ne odgovara zemljama koje temeljem slabije regionalne razvijenosti iz kohezijskih fondova primaju značajna sredstva za obnovu infrastrukture i ujednačeni razvoj. Među njima je i Hrvatska.

Neto primatelji su većinom nove članice, manje razvijene članice, ali se generalno europski jug, dakle mediteranska Europa, dijelom ona koja se ovih dana sastala u Splitu, smatra onim dijelom Europe koji je zainteresiran za povećanje fondova, a nikako za njihovo smanjivanje.

Tu onda ulaze i velike ekonomije poput Italije, te Francuske, koja pak ima velikih proračunskih problema i na nacionalnom nivou i konstantno krši kriterije proračunskog deficita.

Ova podjela zapravo kopira staru podjelu na Europu dviju brzina – iako joj više ne odgovara, jer Italija i Španjolska rastu brže od Njemačke. I dalje se, međutim, na neki način potvrđuju stereotipi o štedljivom i proračunski odgovornom Sjeveru, rastrošnom Jugu, te još uvijek slabije razvijenom Istoku. No, ova priča ima nekoliko razina koje treba rasvijetliti.

Ovih je dana bečki Institut za međunarodne ekonomske studije (WIIW) izašao s odličnom studijom dvaju svojih ekonomista koji raspravu s toga koliko je tko uplatio, a koliko je tko povukao, potpuno skreću na posve drugu os, a to je koliko točno u proračun EU-a uplaćuju radnici, odnosno koliko u taj proračun novca ulazi temeljem oporezivanja rada i potrošnje, a koliko pristiže od poreza na kapital.

I dolaze do ključnih i zapravo poražavajućih podataka. Primjerice, 2024. rad je činio 52 posto ukupnih poreznih prihoda u EU-u, dok su porezi na kapital i imovinu činili samo 5 posto, odnosno 2 posto.

To treba preokrenuti, zaključuju ekonomisti ovog........

© Novi List