Kada se oglasila prva zračna uzbuna u Zagrebu, bilo je to ljetnog rujanskog dana 1991., i na Radiju 101 svirao je "Hey Joe" Jimija Hendrixa. Brat i ja histerično smo se smijali i sprdali s preplašenom mamom. Nama je to bilo uzbudljivo, mi smo bili mladi pametni ljudi koji su studirali na Filozofskom fakultetu, znali smo da živimo u povijesno turbulentnim vremenima i da se naš svijet dramatično mijenja. Zračna je uzbuna u nama izazvala adrenalinsko uzbuđenje, ali ne i strah. Za to valjda dvadesetogodišnjaci nisu sposobni. Za nas u Zagrebu rat je bio poput videoigre koja nas je usisala u svoju tada tek stasalu 3D grafiku, pucačina u mračnim tunelima, s projektilima koji su dolazili iz neočekivanih smjerova. Prave obrise užasa gledali smo na televiziji, do informacija smo dolazili na konv...

PAVICA KNEZOVIĆ BELAN Odlučila sam 40 dana živjeti bez scrolanja po mobitelu. Sada čitam knjige u tramvaju

PIŠE PAVICA KNEZOVIĆ BELAN Gotovo da se mogla rezati seksualna napetost između Cece i Mamića. Srodnost je sasvim logična

© Jutarnji List