Srpska vojska nije bežala, već se povlačila pred nadmoćnijim neprijateljem
Odavno nisam naišao na tekst kojim su Srbija i Srbijanci toliko naruženi i poniženi kao u prilogu Andreja Nikolaidisa – „Crna Gora je pomagala i pomaže Srbiji, ali pomozite joj i vi“ (Danas, 17. avgust 2026.). U antisrpstvu tekst prevazilazi sve dosadašnje crnogorske separatiste, pun je podrugljivih i zlonamernih stavova, s mnogo neistina i bez ijedne zlodobre primedbe.
Nikolaidis započinje i završava tekst ciničnom tvrdnjom da „Crna Gora neprekidno pomaže Srbiji, nesebično i bratski“, a Srbija joj uzvraća pretnjom mačem. Potom, slede primeri „bratske pomoći“.
U vreme Mojkovačke bitke „5-6 hiljada Crnogoraca sukobilo se sa moćnom austro-ugarskom armijom, od koje je bježalo 200.000 srpskih vojnika… Crnogorska vojska je uspjela da pobjedi, srpska je uspjela da pobjegne“. Odgovor Srbijanaca na ovo „dobročinstvo“ Crnogoraca došao je u vidu „okupacije“ Crne Gore 1918. godine.
Istina je da se crnogorska vojska časno borila na Mojkovcu, ali da sačuva državnu samostalnost a ne da spasava srbijansku vojsku, budući da je njena glavnina pristigla na Jadran i umakla Austrougarima. Srpska vojska nije bežala, već se povlačila pred nadmoćnijim neprijateljem. Nikolaidis prećutkuje da je Srbija odabrala put povlačenja a ne kapitulacije, koju je potpisala Crna Gora posle velikih pobeda nad vojskom Habzburške monarhije. Slavnu kapitulaciju Crne Gore pratilo je bekstvo kralja Nikole, što se ne može reći za njegovu rodbinu – Karađorđeviće. Još jednu herojsku radnju Crnogoraca u Prvom svetskom ratu, u sarkastičnom stilu pisanja Nikolaidisa, valja podvući: pokušaji sklapanja separatnog mira s neprijateljem.
Crnogorski novinar je naveo samo Mojkovačku bitku (čast Crnogorcima koji su branili svoju otadžbinu) kao primer iz prošlih vremena, pa se........
