Jezik kao oružje u kriznim vremenima: Kako pojmovni okviri oblikuju naše poimanje stvarnosti
Urušavanje prethodno renovirane nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu novembra 2024. godine, kada je stradalo 16 ljudi, Srbiju je uvelo u političku krizu. Ono što je u početku izgledalo kao tragedija u infrastrukturi brzo je postalo simbol: za mnoge dokaz državne korupcije i nestručnosti, za druge povod za odbranu stabilnosti.
Protesti širom zemlje koji su usledili nisu samo politički, već i jezički fenomen. Jer, kako ističe Elizabet Veling u knjizi „Politički frejming”: Jezik nikada nije neutralan. Reči – putem frejmova – oblikuju naše mišljenje, još pre nego što svesno zauzmemo politički stav.
U najširem smislu, „frejm” je mentalni okvir kojim tumačimo stvarnost. On se aktivira jezikom: metafora, epitet ili naziv mogu izazvati čitavu mrežu asocijacija, emocija i slika. Kada se okvir dovoljno puta ponovi, on postaje dominantan način razumevanja određenog pojma. Zato se kaže da jezik ne služi samo da opiše svet, nego i da ga oblikuje.
U Srbiji su tabloidni mediji poput „Informera”, „Telegrafa” ili „Blica” važni akteri u proizvodnji frejmova. Prema istraživanjima, tokom samo jedne godine „Informer” je, primera radi, na naslovnicama najavio više od stotinu mogućih ratova. Naslovi poput „Skandal: Šiptar predviđa novi rat u Srbiji” ili „Mostovi i ceo grad pod opsadom – Novi pakleni plan blokadera terorista, hoće krv i mrtve na ulicama!” koriste reči straha i sukoba kako bi se stvorio okvir opasnosti: Srbija pod opsadom, stalno na ivici katastrofe u vidu građanskog rata.
U takvom okruženju argumenti i razumna rasprava povlače se pred iracionalnim emocijama. Na taj način dolazi do preoblikovanja klasičnih medijskih formi u tzv. infotejment (srp. infozabava) gde dramatične priče postaju nalik šou-programu („VUČIĆ RAZVALIO N1: Predsednik izdominirao u Briselu i rasturio sve laži Dragana Šolaka”).
Nakon tragedije u Novom Sadu, pojedini mediji i predsednik Vučić reagovali su frejmom stabilnosti. Govorili su da „država mora da pobedi” i da će „anarhija i haos” biti sprečeni. U takvom okviru, demonstranti i opozicija ne predstavljaju legitimne kritičare, a još manje ravnopravne sagovornike, već remetilački faktor koji ugrožava mir. S druge........
© Danas
