Slučaj Lindzi Klensi otvorio temu o kojoj se ćuti: Stručnjak za Danas o postporođajnoj psihozi
Suđenje Lindzi Klensi, Amerikanki optuženoj za ubistvo svoje troje dece, poslednjih nedelja ponovo je u centar pažnje javnosti stavilo temu o kojoj se, uprkos njenoj ozbiljnosti, i dalje nedovoljno govori – mentalno zdravlje žena tokom trudnoće i nakon porođaja.
Dok odbrana Klensi tvrdi da je u trenutku smrti dece patila od teškog mentalnog poremećaja, uključujući postporođajnu psihozu, i da zbog svog psihičkog stanja nije bila krivično odgovorna, tužilaštvo nastoji da dokaže da je bila svesna svojih postupaka i da je ubistva planirala. O tome će odluku doneti sud, ali je slučaj daleko izvan sudnice pokrenuo raspravu o tome koliko društvo zapravo razume postporođajne psihičke poremećaje, piše Pero Jovović.
Za Danas o postporođajnoj psihozi, simptomima koji mogu da ukažu na nju, razlikama između depresije, anksioznosti i psihotičnih poremećaja, kao i značaju pravovremenog prepoznavanja problema govori dr Miloš Marković, specijalista psihijatrije i doktor medicinskih nauka, čiji su poseban klinički i istraživački fokus perinatalno mentalno zdravlje.
„Traganje za pojedinačnim krivcem treba ostaviti u sudnici“
Prema njegovim rečima, slučaj Lindzi Klensi otvorio je važnu temu, ali način na koji se o njemu govori nosi i određene rizike.
„Tema perinatalnog mentalnog zdravlja je i dalje zapostavljena i značajno stigmatizovana, a senzacionalizam kojim je propraćen ovaj tragični slučaj majke koja je ubila svoje troje dece, od kojih je najmlađe imalo osam meseci, preti da ugrozi mogućnost za podizanje svesti o perinatalnom mentalnom zdravlju, odnosno o mentalnom zdravlju tokom trudnoće i nakon porođaja“, kaže Marković za Danas.
U sudskom postupku se, dodaje, mentalno stanje optužene posmatra unazad – analiziraju se njen život, porodični odnosi, komunikacija i psihijatrijsko lečenje, dok o tome svedoče članovi porodice, lekari, psihijatri, sudski veštaci i drugi stručnjaci. Istovremeno, u javnosti se raspravlja o odgovornosti same optužene, njene porodice, zdravstvenog sistema i ljudi koji su učestvovali u njenom lečenju.
Upravo tu, smatra Marković, treba napraviti jasnu razliku između pitanja kojima se bavi sud i onoga što iz ovog slučaja može da nauči šira javnost.
Umesto spekulacija o konkretnom slučaju, fokus bi trebalo usmeriti ka razumevanju mentalnih poremećaja koji mogu da se pojave tokom trudnoće i nakon porođaja, ali i ohrabrivanju žena da, kada primete psihičke tegobe, potraže stručnu pomoć.
„Nisam odmah zavolela svoju bebu“: Kako osećaj krivice gura žene u ćutanje o postporođajnoj depresiji?
„Nisam odmah zavolela svoju bebu“: Kako osećaj krivice gura žene u ćutanje o postporođajnoj depresiji?
Trudnoća nije zaštita od psihičkih poremećaja
Jedna od čestih zabluda, objašnjava Marković, jeste verovanje da trudnoća na neki način štiti ženu od problema sa mentalnim zdravljem.
Naprotiv, trudnoća i period nakon porođaja predstavljaju vreme velikih fizičkih, ali i psihičkih promena, tokom kojeg postoji povećana osetljivost za pojavu različitih psihijatrijskih poremećaja, kao i mogućnost pogoršanja već postojećih problema.
Problem predstavlja i to što žene o simptomima često ne govore.
„Podaci iz istraživanja ukazuju na to da se mnoge psihijatrijske manifestacije prvi put........
