Distopija „Srbijapank 2077“
Dokle smo stigli za ovih par meseci pobune? Očigledno je da smo došli do vađenja noža na dekanku iz Niša, Nataliju Jovanović i prebijanje nekoliko studenata u Novom Sadu. Za to vreme, onih par stotina hiljada građana, koji su se 15. marta obznanili u Beogradu, mirno i strpljivo čekaju da studenti i prosvetari razdvoje more na dva dela i povedu ih u bolju budućnost.
Dok tiha većina, kako predsednik Srbije Aleksandar Vučić svoje sledbenike naziva, sedi kod kuće i upija sve što joj kažu naprednjački tumači stvarnosti, te čeka glavni poziv njihovog mračnog gospodara sa Andrićevog venca.
Studenti u blokadi zajedno sa prosvetarima pokušavaju svim snagama, mada ne mogu više ni oni toliko, da ljuljaju bedeme ovom carstvu mraka, koje u svojoj naopakosti, što ga više diraš postaje sve silovitije. Stoga i ne čudi što se ovih dana, pa čak i proteklih nedelja, neoradikalske falange zbijaju i kreću u agresivne blickrig napade, te ne prezaju više ni od razbijanja vilica, posezanja noževa, kamenica i ostalih stvari za suzbijanje drugačijeg viđenja ovog sveta.
Na lokalu se sve više zakuvavaju situacije, štandovi Srpske napredne stranke više ne mogu da prožive jedno popodne, a da ne budu okruženi ogorčenim narodom, dok predstavnici vlasti se sve češće dočekuju jajima i kletvama gde god da se pronađu.
Zborovi se šire,........
© Danas
