Ponovo sa Šapićem na jutrenje
Svako ročište po Šapićevim tužbama treba da ima svoj pisani trag, a to će, osim zapisnika sa jučerašnjeg saslušanja, biti, kao i obično, moja kolumna na zadnjici Danasa. Bilo je, dakle, juče ročište po njegovoj prvoj tužbi protiv Nenada Kulačina i mene, onoj „milionskoj“ iz 2021.
Kao nadoknadu za „duševne bolove“ i „ukaljanu čast“ Šapić je od suda tražio da me odere sa sedamsto pedeset hiljada dinara, a Nenada sa trista pedeset. Pošto nas u tužbi Šapić ne tretira kao novinare, nego kao padobrance koji su slučajno pali na TV, naši advokati, Sara El Sarag i Nemanja Todorović žalili su se da Treći osnovni sud nije nadležan. Žalba je usvojena, ali onda je usvojena i Šapićeva žalba na ovu odluku, pa smo se tako našli na početku.
U januaru je bilo ročište na kome je Šapić pričao o onome što je za njega najbitnije u vezi s ovom tužbom (da prestanemo da ga pominjemo), Nenad Kulačin bio je bolestan, a ja u egzilu. Sud je zakazao novo ročište za prvi april, u 09.30, a ja sam imao tu čast da mi bude dozvoljeno saslušanje preko WhatsAppa, preko koga inače snimam i DLZ.
Praznik demokratije,........
