Prvi utorak Srbije
Nedelja. Izbori u deset mesta. Ringla odvrnuta na devetku. Trebalo bi da su lokalni izbori lokalna tema, ali nisu: čitava zemlja je na nogama, jer ima posla s otelotvorenom kompilacijom „najbolje od patologije“, što je u isto vreme najgore od patologije. Takav dan tera nas da iznova zaključimo: gospode, ovaj čovek, kad ne bi bio zasenčen karakterom, vladao bi zauvek bez ikakve frke.
Da u toj psiho-kaši ima jedan zdrav sastojak, dozvolio bi poštene izbore makar negde, pustio bi nekoliko gradova na miru da budu oaza: tu nek „ovi drugi“ prave svoje festivale, tribine, nek se igraju agore, nek dišu slobodu bar negde plućima a ne škrgama; nek jedan od „njihovih“ medija ima nacionalnu frekvenciju, jer oni su naravno u zabludi da bi se iko od zabludelih predomislio samo zato što može da prebaci s Informera na nešto drugo, oni ne shvataju da se TV otrov uzima voljno i s nasladom. Društvo bi bilo u tenziji s održivim razvojem bez naročitih pičvajza, to malo ventila radilo bi posao da pritisak, sve i kad povremeno skoči, nikad ne eskalira u the eksploziju. Ali ne. Autoerotizam zahteva isključivo deset-nula, svaki pandurski pendrek u Srbiji mora biti u erekciji da sadistički libido ne kolabira, SS divizije nek potegnu ovog puta i sekiru na Ivu i Lakija, nek pucaju glave, neka gori svet. Boban Stojanović primećuje: policija ne samo što ne sprečava krivična dela, nego u njima otvoreno saučestvuje. Kriminalcima je dozvoljen svaki zulum, pride imaju bodigarde u plavom.
Sav taj pakao samo da bi se uveče ukazao osmeh kiseliji od turšije, koji s pozicije........
