Predsednik u borbi protiv oštrog stakla
Studenti i građani imaju pravo na mirno okupljanje, ali iza toga stoji namera da se uruši sistem jedinstven u svetu, koji je ovde baš dobro počeo da funkcioniše. Srbija zapravo ima ozbiljnu šansu da postane turistička atrakcija jer je zemlja koja gradi građevine koje ne služe nikome. I to je šansa da budemo proglašeni za svetsko čudo.
Recimo, za izložbu Expo gradi se, između ostalog, nacionalni stadion. Ovaj stadion će uvek ostati nov, jer postoje ogromne šanse da ga nikada ne koristimo. To ti je kao kod pasioniranih i imućnih ljubitelja automobila, koji određene skupocene modele drže u prostranim garažama, brišu prašinu sa njih, a onda kad im dođu viđeniji gosti, oni se hvale. A gost se kao divi i postavlja čuveno pitanje Mileta, renta bubrega, Flojdovog suvozača: „A koliko može da razvije?“ Tako ti je i sa ovim stadionom. Kad dođu strane face (kakav predsednik, takve i face) pa pitaju predsednika: „A koliko može da primi?“ Jer, realno, mi ne možemo da napunimo ni ova dva velika koja imamo u Beogradu, a u najvećem broju dana su sablasno prazni, toliko da oko njih možete šetati kad hoćete da pobegnete od gradske gužve. Nigde nikog, kao na Karleušinom koncertu, samo što ovde nema čudnih neartikulisanih zvukova.
Ako je nekom smor da ide do „Marakane“ ili Humske, može da ode na Savski trg, koji je nekada, dok predsednik nije bio predsednik nego samo generalni sekretar Srpske radikalno........
© Danas
