menu_open Columnists
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close

Ante Tomić: Najstrašnija hrvatska priča nije trebala ispasti ovako

14 0
previous day

Ima tome desetak godina da me je Slavko Goldstein zvao da se na HAVC zajedno prijavimo na natječaj za razvoj scenarija. Imao je priču iz Jasenovca koju je s Brankom Lustigom želio pretvoriti u film. Morao sam ga odbiti jer sam se na taj natječaj već prijavio s drugom pričom.

Ne znajući za moj razgovor s Goldsteinom, na ulici me je nekoliko dana kasnije zaustavio producent Lustig.

„Imam posao za vas“, objavio mi je entuzijastično i nimalo ga nije pokolebalo kad sam mu rekao što i Goldsteinu, da sam zauzet. „Pa, dobro“, zaključio je, „ako ne možete sad, onda ćemo dogodine.“

„Dogovoreno“, složio sam se spremno.

„Za Slavka ne znam, ali ja umrijeti još neko vrijeme ne namjeravam. A ako Slavko umre, još bolje. Nas dvojica ćemo podijeliti pare“, našalio se taj stari mangup.

Uskoro će i on i Goldstein umrijeti, a meni će doživotno ostati žalost da s dvojicom velikih hrvatskih Židova, svjedoka ustaških užasa, koje su kao dječaci čudesnim slučajem preživjeli, a većina im je obitelji zaklana, nisam surađivao na filmu o Jasenovcu.

To je najvažnija naša priča. U cijeloj hrvatskoj povijesti nema mračnijeg trenutka. Hrvatska povijest zapravo se zaustavila u logoru kod Save i više od osamdeset godina nepomična stoji u sramoti i krivnji u mokrim vrbicima, u magli i graktanju vrana, gdje se zelene sjene riba migolje u dubini, dok na površini vode bešumno plove blijeda, naduta trupla srpskih seljaka s tamnim rezovima preko grla.

Imam li ja želudac da od ovog psihopata napravim književni ili filmski lik, pomislio sam nedavno čitajući o suđenju upravitelju logora LJubi Milošu

Iskupljenje nam ne dolazi jer se u podlim političkim igrama neprestano potiskuje, umanjuje i krivotvori istina. U školama se ne uči o zločinu, na televiziji ne govori o njemu, crkveni vrh ga bezobzirno ignorira, a onaj državni upadljivo izbjegava imenovati genocidom. Što se dogodilo u Jasenovcu može se doznati jedino iz desetak slabo pročitanih knjiga. Na filmskoj vrpci je zabilježeno malo i ništa.

Kao pisac lakih i bezbrižnih knjiga za domaćice, snažno dvojim da sam dorastao napisati scenarij igranog filma o Jasenovcu, ali ako su Goldstein i Lustig vjerovali u moj talent, vjerojatno sam trebao........

© Danas