INTERVJU Dušan Petričić: Bilo me je sramota da Beograd i Zemun ostanu kao siročići
Beograd kojeg više nema, ali koji još živi u tragovima – u ljudima, zgradama, ulicama, kafanama, galerijama i pozorištima – u središtu je izložbe i knjige „Beograd, onomad“jednog od naših najznačajnijih karikaturista i ilustratora Dušana Petričića.
Izložba će biti otvorena 28. septembra u 19 časova u Galeriji Grafički kolektiv, a istoimena knjiga, objavljena u izdanju Lagune, tom prilikom će moći da se kupi.
Kroz nostalgična sećanja Petričić priziva grad koji mu, kako kaže, „nezadrživo izmiče pod najezdom nekih novih varvara i namernog zaborava“. Ali „Beograd, onomad“ nije samo pogled unazad – kroz grad kojeg pamti Petričić govori i o Beogradu u kojem živimo danas.
Priča o Beogradu kao Petričićevoj crtačkoj temi počela je, međutim, mnogo ranije. U knjizi se priseća:
„Neke davne godine, sredinom šezdesetih, na trećoj godini slikarskog odseka Akademije za primenjene umetnosti u Beogradu, gde sam se, u svojim lutanjima po odsecima, zadržao nepunu godinu dana, dobili smo zadatak da naslikamo Beograd. Od svih mogućih uglova gledanja, odabrao sam ptičju perspektivu. Kompozicija koju čine Dunav i Sava sa beogradskom obalom na jednoj, zemunskom na drugoj i banatskom na trećoj strani, sa Ratnim ostrvom negde između i velikim površinama krovova i krošnji drveća, dakle, ta kombinacija formi, linija i boja učinila mi se tada kao originalna slika Beograda…“
Šta vas je motivisalo da ovoliki broj crteža posvetite „Beogradu, onomad“, kako se zovu izložba i knjiga, i da se upravo sada vratite Beogradu kao velikoj temi svog rada?
– Najlepše godine života su godine detinjstva, mladosti, odrastanja i sazrevanja. I ništa logičnije nije nego da meka i vrlo udobna sećanja na to vreme stavim na papir i pretočim u formu knjige koja će, nadam se, malo duže potrajati. Uz to, rezultat mog dvadesetogodišnjeg života u Kanadi je knjiga objavljena u Torontu, pod naslovom My Toronto. Nekako me je bilo sramota da je tih 20 drugačijih godina u stranom Torontu zasluživalo knjigu, a da moji Beograd i Zemun ostanu kao siročići, bez emotivnog i nostalgičnog komentara.
Sećate li se svog prvog ozbiljnog crteža posvećenog Beogradu?
– Još kao dete počeo sam da svoj odnos prema okolini stavljam na papir. Teško bih mogao da se setim kada mi je motiv Beograda prvi put izmileo iz olovke, ali se živo sećam uljane slike zemunskog Lida, koju sam naslikao negde sa 14 godina i koja je dugo visila na zidu stana u kojem sam odrastao.
Mnogi pamte vaš kultni crtež „Bitka za Beograd“. Kako vam danas izgleda ta borba između prijatelja i........
