„Priroda je prostrana, svijetla, puna ljepote i svježine, dok su škole većinom bez vidika, svjetlosti i svježeg vazduha.“ Rečenica koju je srpski učitelj i pedagog Mihailo M. Stanojević objavio prije tačno sto godina u časopisu Učitelj zvuči kao najoštrija savremena kritika današnjih obrazovnih ustanova. Ali ovo nije bila opaska o estetici, već dio vizionarskog pokreta koji je pokušao iz korijena promijeniti način na koji djeca uče.

Između otvorenog neba i zagušljive, zatvorene učionice, početkom 20. vijeka postavilo se pitanje koje je potreslo tadašnju Evropu: Da li su četiri zida zaista najbolje mjesto za odrastanje i edukaciju djeteta?

Učionica kao zdravstvena prijetnja

Početkom 20. vijeka odgovor na ovo pitanje nisu tražili samo pedagozi, već i ljekari,........

© BUKA Magazin