Fašizam sudnjeg dana
Odlomak iz knjige „End Times Fascism: And the Fight for the Living World / Fašisti sudnjeg dana. I bitka za opstanak živog sveta“, objavljene 15. septembra u izdanju Farrar, Straus and Girouxa.
Kada je Džef Bezos najavio da planira raskošnu svadbu u Veneciji početkom 2025. godine, mnogi meštani su to smatrali uvredljivim, čak i nemoralnim. Većina stanovnika Venecije muči su se da obezbedi pristojan i pristupačan prostor za život u gradu koji preplavljuju turisti i Airbnb, a milijarder je odlučio da iznajmi opštinu na tri dana i izdvojio je oko 50 miliona dolara za slavlje koje će blokirati glavne kanale i prometne ulice. Što je još gore, Amazon ispušta sve više ugljenika zbog veštačke inteligencije i izgradnje centra podataka – a to lično pogađa stanovnike grada čije su ulice poplavljene desetak puta godišnje.
Marta Sotoriva, tridesetpetogodišnja profesorka u srednjoj školi, rekla nam je da je prvi put čula za svadbene planove u trenutku kad su svi mediji brujali o Bezosovoj raketnoj kompaniji Blue Origin. Bezos je smislio naizgled apsurdan reklamni trik: poslao je „posadu“ sačinjenu od uticajnih žena i poznatih ličnosti, među kojima su bile i njegova verenica Loren Sančez i pop pevačica Kejti Peri, na suborbitalnu ivicu svemira. „Ideja da je neko tako bogat i moćan da može prirediti destominutno putovanje u svemir“, kaže Sotoriva, samo je pojačala „osećaj da nam je naš grad otet na bahat način.“ Federika Toninelo, još jedna mlada aktivistkinja, složila se s tim i dodala da ima utisak da su i svemir i Venecija „kolonizovani“.
Bezos polaže nade upravo u kolonizaciju svemira. Blue Origin, tvrdi on u svom rutinskom prodajnom maniru, osiguraće opstanak čovečanstva tako što će jednog dana omogućiti da se bilion ljudi raširi po celom Sunčevom sistemu. Od kog nepodnošljivog užasa on to spasava našu vrstu? Od onog što naziva „civilizacija zastoja“? Od naše civilizacije koja mora da se bori s realnim ekološkim ograničenjima i da smišlja načine na koje će se deliti ograničeni resursi planete? Bezos ne želi s tim da se suoči i zamišlja budućnost u kojoj će „Zemlja biti podeljena na stambene zone i oblasti lake industrije“, poput nekakvog rezervata koji će biti nedostupan većini domaćih stanovnika. Ta većina, zarobljena u svemirskim letelicama kompanije Blue Origin, težiće tobožnjoj koristi od „eksponencijalnog rasta“ u neprijateljskoj praznini svemira. Reklo bi se da Bezos mogućnost da čovečanstvo živi održivo i mirno na svojoj dragocenoj, jedinstvenoj planeti vidi kao košmar nedostojan razmatranja.
Pokazalo se da bi većina Mletaka radije nastavila da živi u veličanstvenoj Veneciji. Za razliku od Bezosa, oni ne brinu o hipotetičkoj civilizacijskoj stagnaciji; njih brinu ekonomska stagnacija (koja je posledica državnog dezinvestiranja), manjak radnih mesta i mogućnost da će morati da napuste voljeni grad i zemlju. Mladi Italijani često su prinuđeni da emigriraju u potrazi za poslom; tokom poslednje decenije više od milion građana se iselilo, a trećina tih ljudi su imali između 25 i 34 godine.
Italijani osećaju da su nesigurnost i gnev građana uglavnom išli naruku neofašističkoj desnici, ali su i privukli ljude da se suprotstave Bezosu i pomogli im da se povežu i stvore samosvesni antifašistički pokret.
Smela i burna kampanja „Nema mesta za Bezosa“ rasla je na gnevu protiv milijardera, klimatskog kraha i militarizma – a i omogućila je organizatorima da razglase ideje za različite, manje smrtonosne načine na koje bismo mogli da živimo zajedno. Aktivisti su štampali plakate i nalepnice s Bezosovom glavom na raketi koja leti u svemir. Lutku s Bezosovim likom koja steže svežanj lažnog novca pustili su da pluta niz kanale. Na legendarne zgrade i mostove u Veneciji i preko njenih trgova postavili su transparente: „Oporezujte bogate da biste vratili planeti.“ I skandirali su da bi novac za svadbu bilo bolje potrošiti na obnovu Gaze. Danima su izazivali veseli haos i nemilosrdno ismevali mladoženju i slavne goste, među kojima su bili njegovi susedi milijarderi Ivanka Trump i Džared Kušner, Sam Altman (Open AI) i gomila kardašijanki.
Nedugo pre venčanja, zvaničnici su objavili da je zbog protesta događaj premešten na drugu lokaciju. Čak su i Bezosovim dvema jahtama, Kori i Abeonu, odbijene dozvole da pristaju na lokalnim pristaništima. Organizatori su proglasili pobedu i slavili. Međunarodna štampa naslađivala se vizuelno bogatim sukobom. A internetska desnica nije znala za koga da navija: za pripadnike elite iz Davosa koji prskaju jedni druge penom na superjahti ili za levičarski ološ i njegov agitprop?
Poput ogromne plesne dvorane Donalda Trampa, Bezosovo ekstravagantno venčanje oličenje je bestidnosti našeg umreženog pozlaćenog doba. Za osnivača Amazona nije bilo dovoljno da bude deo jednog od najlepših evropskih gradova – morao je celog da ga proguta. Godinu dana kasnije uradiće to isto sa njujorškim festivalom Met Gala i izazvaće slične reakcije lokalnih aktivista.
Protesti u Veneciji, čija su meta bili Bezosovi snovi o svemiru na račun Zemlje, ukazali su na nešto fundamentalno u vezi s fašizmom sudnjeg dana – pojma u središtu naše nove knjige, to jest na bezbožni savez posvećen apokaliptičnoj budućnosti iz koje će samo nekolicina izabranih izaći nepovređena. Nije reč prosto o sukobu između ljudi koji se bore da prežive u sve gorim uslovima i klase oligarha koja smišlja sve bedastije načine da potroši svoje bogatstvo. Ulog je u mnogo većoj meri kosmički.
Na jednoj strani su oni od nas koji nemaju plan bekstva, nemaju bunker na nebu ili pod zemljom, i ostaće ovde, u našoj složenoj zemaljskoj stvarnosti, jedni sa drugima. Znamo da moramo učiniti svoje „ovde“ – ovu planetu, njenu ekologiju i sve njene zajednice – sigurnijim za mnoštvo bića koja se na nju oslanjaju, potpuno svesni da je to naš i njihov jedini dom.
S druge strane su oni koji euforično kuju planove da zaštite sebe i svoju........
