Dežulović: Zlo nikad nije prepoznato na vreme, i nikad neće biti
Boris Dežulović je 2025. godinu obeležio novim romanom – „Tko je taj čovjek? – izvještaj o jednoj mogućnosti“.
Posle dvadesetak godina i nagrađivanog romana „Christkind“ Boris Dežulović „vratio se“ jednoj od svojih opsesivnih tema – Hitleru. Ali, kroz prizmu Pivničkog puča u Minhenu 1923, tog presudnog istorijskog trenutka kada se Adolf Hitler, možda, još mogao zaustaviti.
Delo „Tko je taj čovjek? – izvještaj o jednoj mogućnosti“ (Laguna) Miljenko Jergović nazvao je „romanom-bombom koji nas budi iz dogmatskog dremeža“, a Svetislav Basara da ga „obavezno valja pročitati“.
Za portal Nova.rs, Dežulović je pričao o tome šta ga je sve inspirisalo da se vrati u ovaj istorijski period:
– Danas više ne postoji nitko tko u razgovoru o zlu ne citira zlosretnu Hannah Arendt, koja je, uzgred, umrla prije pedeset godina, i koja je, kako danas znamo, umrla od štucanja, pa je njena slavna teza o banalnosti zla protiv njene volje proizvela novi kulturni fenomen: banalnost citiranja teze o banalnosti zla, odnosno banalnost govorenja o banalnosti zla.
Hitler, kao jednoznačni međunarodni standard zla i arhitekt infrastrukture koja će zaposliti „banalnog“ Eichmanna, strahovito je zahvalan za banalno govorenje i banalno pisanje. Bio sam, naravno, svjestan te zamke, i izbjegao sam je tako da se u romanu „Tko je taj čovjek?“ zapravo uopće ne bavim Hitlerom.
Bavite se, međutim, Minhenskim pučem, neuspelim........
