Znam da se svi pitate hoće li Treći svjetski. Baš kao i ja, baš kao svojedobno i Albert Einstein.

Kada je Albert 1949. godine dao intervju Alfredu Werneru za časopis Liberal Judaism, na temu je došao i Treći svjetski rat.

- Ne znam kojim će se oružjem voditi Treći svjetski rat, ali Četvrti svjetski rat će se voditi kamenjem i toljagama, kazao je tada Einstein, čovjek koji je definirao 20. stoljeće.

Naime, godina kad se ta famozna rečenica dogodila bila je netom poslije drugog velikoga rata, kojeg nisu osjetili samo Arktik i Antarktika (inače, Arktik i Antarktika ime su dobili po medvjedu, grčki ἄρκτος, ali ne zato što igrom slučaja na sjevernom ledu žive medvjedi, a na južnom nisu, to smo saznali kasnije, nego po činjenici da se sa sjevernog pola vide zviježđa Ursa minor i maior, mali i veliki meĐed, a sa južnog jok). Nego, 1949.

Tada je vladao ogroman strah od atomskog oružja, nakon što se svijet suočio sa strahotom koju su Amerikanci izručili na Hirošimu i Nagasaki. Danas smo te strahove većim dijelom izgubili, pa nedavno su čak kratko ratovale dvije nuklearne sile, Indija i Pakistan, zaboravili smo povijest u velikoj mjeri, jer većina nas nije željela učiti u školi, kako je izgledao svijet prije 1914. i prije 1939., no, ako ćemo iskreno, ulazimo ponovno u sličnu fazu.

Pogledate li velike sile, ili ono što je od velikih sila ostalo nakon Hladnog rata, događaju se bitni sudari. Probuđen je islam u svijetu, koji je prije stotinu godina praktično usnuo dočekao ratove na kojima su nestali i posljednji tragovi velikih islamskih zemalja, poput stare Turske ili Perzije. Današnji muslimani ipak su mnogo školovaniji i vide koja im je tada nepravda nanesena, vide kako se svaki napredak u smislu znanosti i tehnologije ubije nekakvim 'arapskim proljećem'. Oprezniji su.

Dalje, kolonijalni ostatci još postoje. Te nepravde koje su nekažnjeno smaknule milijune Afrikanaca, milijune Indijaca i tako bliže i tako dalje. Posljednjih dana mnogo se govori o Grenlandu. Makar se danas prilično poštuju prava Inuita, to je i dalje kolonija. Ali nije jedina. I dalje svijet osjeti tragove kolonijalizma, recimo sukob u široj regiji nekad moćnog Malija, sudar Rusa i Francuza. Prema latinoameričkim zemljama veći dio svijeta se i dalje odnosi kao da su to plantaže europskih doseljenika, čitaj okupatora i kolonizatora. Sukob Tajlanda i Kambodže je ništa drugo nego granice koje su nametnule kolonijalne sile, Japan i Francuska.

I najžalosnije je što je većina ljudi u svijetu i dalje uljuljkana u priču da Europa propada, da je usnula i dekadentna. Ne, pa samo pogledajte kako se vješto EU izvukla iz doslovce dojučerašnje ljubavne veze sa Sjedinjenim Državama. Samo su raspršili svoj u kolonijalnom razdoblju nagomilani novac, koji vjerojatno nikad neće nestati, po novim regijama s kojima otvoreno surađuju – Kina, Indopacifik, Mercosur... Danas vam se europski automobili masovno prave u Maroku, ne zato što........

© Bljesak.info