Rumunija između demokratije i „demokrature”
U Rumuniji ne postoji niko kome nije jasno o čemu se radi u ovoj političkoj igri selektiranja podobnog predsednika zemlje. Doslovno – niko. I tu nikakve „formalne vratolomije“ sudova i navodni „tajni izveštaji“ bezbednosnih službi o pretnjama po nacionalnu sigurnost ne mogu bilo šta promeniti.
Zapravo, to što su sudovi i bezbednosne službe zloupotrebljeni za usmeravanje političkog procesa ka poželjnom ishodu samo je doprinelo drastičnom padu poverenja u njihov rad.
Agonija tek sledi nakon odbijanja Ustavnog suda da po žalbi Đorđa Simiona poništi drugi krug majskih izbora, iako je sada sumnja da su se „spoljni akteri“ mešali u predizbornu kampanju daleko veća i utemeljenija nego prošlog puta, kada su izbori uz isto obrazloženje poništeni. Valjda zbog toga što sada tragovi vode do Pariza. Uglavnom, ovo odbijanje predstavlja završni pečat na već ispisanoj tezi o suspendovanju pravne države, zavođenju demokrature i daljoj desuverenizaciji zemlje.
Dakle, rumunski birači jesu izašli masovno na izbore i jesu većinski glasali u drugom krugu za Nikušora Dana, iako im je apsolutno jasno da se do ovakvog ishoda u najvećoj meri stiglo zahvaljujući žestokim zloupotrebama državnih institucija i kršenju zakona. Predsednički izbori započeti još na jesen 2024. godine – nisu bili demokratski!
Zašto su onda Rumuni tako većinski glasali i saglasili se sa nedemokratskom procedurom? Odgovor je jednostavan: zato što su se uplašili promene koju donosi moguća pobeda Đorđa Simiona.
Prošlogodišnji, potpuno neočekivani „uzlet“ široj javnosti tek pomalo poznatog Kalina Đorđeskua izazvao je........
© Нови Стандард
