Turkmenistan, smješten na povijesnoj trasi Velikog puta svile, jedna je od najslabije poznatih, najmističnijih i najzanimljivijih zemalja Srednje Azije. Spoj futurističkih gradova od bijelog mramora, drevnih utvrda u pustinji Karakum i kulturne baštine nomadskih naroda čini ovu državu nezaboravnom destinacijom za putnike željne novih iskustava.

Bio sam u prvoj turističkoj grupi iz Hrvatske koja je ušla u tu, donedavno zatvorenu zemlju koja je površinom oko devet puta veća od Hrvatske, ali populacijom tek dvostruko veća – stanovnika je nešto više od sedam milijuna, a više od 86 posto su Turkmeni. Sam je ulazak bio prilično dramatičan. Između zgrada granice Uzbekistana i Turkmenistana vozi se u rasklimanom kamionu, zajedno s koferima, oko dva kilometra jer samo kamioni smiju prelaziti cestovnu granicu. Prijelaz granice trajao je oko dva sata iako smo bili jedini turisti. Putovnice su nam pregledavala najmanje desetorica graničara, od kojih većina nije imala pojma što i zašto gleda, ali, eto, oni rade svoj posao. Iako smo sve vize imali riješene unaprijed.

Drugačije ne može, zasad. Između granica je ničija zemlja i bodljikava žica te kontrolni tornjevi s naoružanim vojnicima graničarima. Inače, ove su dvije zemlje u prijateljskim odnosima. Prije ulaska smo zamijenili dolare na crnom tržištu i dobili četiri puta više nego u mjenjačnicama pa su troškovi hrane i suvenira u ovoj zemlji naglo postali vrlo jeftini. Spomenimo odmah, tamo rijetko tko zna engleski; stariji znaju samo ruski pa je najbolje pokušati s mladima koji engleski počinju prihvaćati i učiti.

S druge strane nas je čekao udoban autobus pa smo krenuli prema starom gradu Merv. Cesta je bila nešto najgore što se može zamisliti. Asfalt koji je netko razlio prije dvadesetak godina i zaboravio. Dio puta autobus je vozio po pustinjskom pijesku paralelno s cestom. Brzina? Oko 20 km na sat. Kad smo nakon nekoliko sati stigli do grada Maryja, koji se nalazi na 30 km od Merva, kao da smo došli u drugi svijet. Velebne zgrade od bijelog mramora, široke avenije, parkovi i moderni japanski automobili. Pokraj grada se nalaze ruševine našega prvog cilja, antičkog grada Merv koji je upisan kao UNESCO-ova riznica povijesti. Bio je jednim od najstarijih i najvažnijih gradova na Putu svile. Nekada, u 12. stoljeću, veći od Bagdada te možda najveći na svijetu s više od milijun stanovnika. Nakon mongolske invazije 1221. godine njegov se sjaj naglo ugasio, ali ruševine i danas svjedoče o jednoj od najvećih urbanih civilizacija srednjeg vijeka.

Za ljubitelje povijesti, Merv je apsolutan vrhunac putovanja u ovom dijelu svijeta. Osnovan je u 3. st. pod nazivom Margiana. Spominje se u antičkim perzijskim spisima kao Mouru. Bio je sjedište namjesnika Perzijskog Carstva, ali je u posjed Arapa došao u 7. stoljeću. Služio je kao baza za širenje islama u Središnju Aziju i poslije Kinu. Služio je i kao glavni grad seldžučkog sultana Sandžara i njegovih nasljednika. Nakon što su ga uništili Mongoli, obnovljen je u 15. st., ali je izgubio nekadašnje značenje. Dospio je i pod rusku okupaciju 1884. godine. Sačuvano je nekoliko mauzoleja, džamija i dvoraca iz 11. i 12. st. Mongoli su imali znatan utjecaj na razvoj Turkmenistana tijekom 13. stoljeća. Tijekom osvajanja pod vodstvom Džingis-kana veliki dijelovi regije bili su uništeni, gradovi razoreni, a stanovništvo ubijeno ili raseljeno, što je privremeno usporilo gospodarski i kulturni razvoj. Može se reći da se ova regija generacijama nije oporavila od mongolskog uništavanja ljudi, gradova i znanja. Ipak, s druge strane, njihova je vladavina otvorila put za integraciju u šire trgovačke mreže, uključujući Put svile, jer su Mongoli uspostavili stabilnost u većem dijelu Središnje Azije.

Slijedio je........

© Večernji list