menu_open Columnists
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close

Godine koje su Jugoslaviju odvele ravno u rat: ‘Da nije bilo Miloševića, bio bi netko drugi'

27 0
14.08.2026

Nakon smrti Josipa Broza Tita u svibnju 1980. savezne su institucije nastavile raditi, a Savez komunista zadržao je politički monopol. Država je u novo desetljeće ušla bez svojega dugogodišnjeg vođe, ali bez vidljive promjene poretka kojemu je desetljećima bio na čelu.

Sustav se za razdoblje bez Tita pokušao pripremiti kolektivnim rukovodstvima i jednogodišnjim mandatima na saveznoj razini, no nakon njegove smrti gotovo su prestale veće institucionalne promjene. Na vodećim su se mjestima izmjenjivali ljudi, dok su pravila političkog odlučivanja ostajala uglavnom ista.

Kriza nije počela Titovom smrću; ona je još potkraj sedamdesetih počinjala buktati kada su snažno porasle cijene nafte i mazuta na kojima su se temeljile jugoslavenska industrija i investicije. Razlika u troškovima iz godine u godinu premašivala je milijardu, a katkad i milijardu i pol dolara, što bi danas odgovaralo iznosu između četiri i pol i pet milijardi dolara. Gospodarski pad koji vlast nije uspijevala zaustaviti postupno se širio na ostala područja društva.

Isti gospodarski problemi nisu svugdje proizveli jednake političke posljedice.

U Srbiji je pobuna kosovskih Albanaca 1981. postala povod za preispitivanje položaja autonomnih pokrajina. Kosovo i Vojvodina formalno su pripadali Srbiji, ali su u saveznim institucijama imali široke ovlasti. Dio srbijanskog partijskog vodstva smatrao je da je Srbija takvim uređenjem oštećena, dok druge republike, ponajprije Slovenija, nisu prihvaćale da se pitanje pokrajina rješava jačanjem saveznog središta.

Istodobno se Hrvatska 1982. i 1983. našla gotovo pred bankrotom, no stabilizirala se prije ostalih republika. Njezini unutarnji prijepori nisu prerasli u otvoren sukob oko budućnosti federacije, ali incidenata svejedno nije nedostajalo. 

Najveći potres izazvale su sumnje oko gospodarskog kriminala u jednom od najvećih jugoslavenskih poduzeća. Sumnje su vodile prema Vanji Špiljaku, sinu visokoga partijskog dužnosnika Mike Špiljaka, ali slučaj nije nedvojbeno razriješen; postojala su dva suprotstavljena vještačenja, a partijske su strukture zaključile da je riječ o lažnim optužbama. 

Nakon umirovljenja........

© Večernji list