Rješenje je apsurd i apsurd je rješenje. Kod Ozona, baš kao i kod Camusa, u tome se može uživati
"Danas je umrla mama. Ili možda jučer, ne znam." Tako glasi jedan od najpoznatijih početaka nekog književnog djela. Kada je počela promocija filma "Stranac", to su, jasno, pratila i neka očekivanja, a među ostalim nadali smo se da ćemo tu famoznu rečenicu moći čuti i vidjeti na velikom platnu. Kao da bi time srednjoškolci i ljubitelji lektira u nama dobili ono što im cijeli život nedostaje, a da to nisu ni znali.
Iako famozne rečenice nema, tu je Mersault – i upravo je onakav kakvim ga je čitatelj mogao zamisliti. Dok se obično lome koplja oko toga je li neko djelo bolje u svom originalnom knjiškom obliku ili pak onom filmskom, za "Stranca" koji potpisuje François Ozon može se reći da je jednako sjajan kao i Camusov roman. Oba uratka jednako su zbunjujuće hladnokrvna, apsurdna i u svemu tome neodoljivo šarmantna i zarazna. Benjamin Voisin, kojega je dopala uloga Mersaulta, jako je uvjerljiv u oživljavanju anti-lika za kojeg je teško reći je li prije svega emocionalno ravnodušan, društveno otuđen ili, u očima drugih, toliko apsurdan da djeluje gotovo poremećeno. Ukočen, prazan, poput robota precizan u ništavnosti kojom zrači, Voisin nam je svojom zaista sjajnom glumom za koju je zaslužio i nominaciju za........
