Što biste učinili da živite kao beskućnik, na rubu ste egzistencije, svjetlo na kraju tunela se ne nazire, a onda, jednoga dana, na ulici pronađete torbu punu novca? Splićanin Alenko Barač Roje glavni je lik upravo takve, gotovo filmske, životne priče. U ljeto 2006. godine, ispred pučke kuhinje u kojoj je svakodnevno ručao, pronašao je torbu u kojoj je bilo 50 000 kuna. Primjera radi, te je godine prosječna mirovina iznosila oko 1900 kuna te je Roje u rukama imao preko 26 mirovina, no pošteni, bivši ratnik niti na tren nije kalkulirao – odmah je odlučio vratiti pronađeni novac. Lani smo potražili poštenjačinu iz grada podno Marjana i provjerili kako živi i je li mu se, kako izreka kaže, dobro dobrim vratilo.

Torbu punu novca Roje je odmah odnio u Caritasovu blagovaonicu gdje ju je predao Igoru Gulamu, koji je tamo radio. Dokumenti pronađeni u torbi s novcem bili su trag koji ih je odveo do osobe kojoj je taj ljetni dan zasigurno bio jedan od najstresnijih u životu. Ispostavilo se, naime, da je zaposlenica solinske tvrtke MP beton, na povratku iz Fine, torbu u kojoj je bilo 120 000 kuna za plaće stavila u automobil. No, tada joj je prišao nepoznat čovjek te joj skupo 'prodao' priču da je sa zadnjeg kotača njenog automobila otpala ratkapa. Nakon što je žena izašla iz vozila, kradljivac je vješto zgrabio torbu s novcem i pobjegao. Iz torbe je ukrao 70 000 kuna, no na sreću, preostalih 50 000, koji su bili u drugom pretincu, nije vidio te je, misleći da je uzeo čitav plijen, bacio torbu, koju je nedugo nakon toga pronašao Roje. 

Foto: Arhiva Večernjeg lista

„Bio sam sretan kada sam čuo da je u torbi, koju sam našao i vratio, bilo 50.000 kuna. Bile su to plaće za koje su ljudi radili. Prijatelj mi je rekao – 'Hej, budalo!', ali ja ne bih mogao spavati da sam uzeo te pare“, rekao je tada 58-godišnji Barač-Roje, koji je te 2006. živio u lučici Spinut, u samo 8 kvadrata derutne kamp-prikolice, koja je prokišnjava te u njoj nije bilo ni struje, ni vode. No, bio je to........

© Večernji list