Sjećate se kad su Hrvati posljednji put napravili nešto s etno komadom na Euroviziji? Bilo je to prije 20 godina, kad su Boris Novković i Franjo Valentić iskoristili mahnitu popularnost balkanskih balada na tom natjecanju i dvije godine zaredom zauzeli busiju – prvo s pjesmom 'Vukovi umiru sami', koju je Novković otpjevao s Ladaricama, a potom s 'Mojom štiklom', koju je Severina dotjerala u dućanu šustera Brege.

Podsjetio nas je na ovo sam HRT dražesnom gestom posvete šou programa u drugom polufinalu Dore Luki Nižetiću, najeurovizičnijem liku hrvatske estrade koji nikad nije predstavljao Hrvatsku na Euroviziji. Te 2005., naime, Nižetić je izgubio od Novkovića s 'Proljećem', jednim od rijetkih autentičnih hitova s Dore, mediteranskim pop biserom s kojim smo, da smo ga poslali u Kijev, mogli zasjati u etno bari kao progresivni vizionari. Nižetić je probao još jednom, dvadeset godina kasnije, opet sa simpatičnim mediteranskim popom 'Južina', i opet nije uspio – baš kao ni Hrvati koji su se u međuvremenu na etno spektru patili s mlitavim pokušajem Nine Kraljić i klapskim mižerjama.

Palestinska pantomima

Dvadeset godina nakon usamljenog vuka Novkovića, u eri domaće (pop)kulturne regresije, nekome u 925., nekome u lošu 1945., a HRT-u – očito – u 2005., Hrvatska se vraća na Euroviziju sa ženskim etno zborom prigodno nazvanim Lelek. Čini to godinu dana nakon što je pokušala nešto progresivnije, progutavši otrovni kolač Marka Bošnjaka i cijeli aktivistički drama queen paket koji s time ide, u godini u kojoj je Eurovizija temeljito napukla po šavovima........

© tportal