Bespoštedno novinarstvo ne financiraju vlasti, bespoštedno novinarstvo financiraju čitatelji. Podržite Telegram. Više o pretplati saznajte ovdje.

Kratak izlet u godinu ‘71. i natrag

Kao notornom natražnjaku sad mi je još malo putovati kroz vrijeme, unatrag. Stavljam pod povećalo jednu svoju uspomenu. Kao da je bilo jučer. Prebirem po uspomenama, kako i priliči mojoj dobi, ne nažalost po izvorima. Potonjih je malo, moja je papirnata baština u neredu. Aludiram na događaje od prije više od pola vijeka. Nešto je Save proteklo u međuvremenu, zar ne? Sve se promijenilo, da ne velim – preokrenulo, i to nekoliko puta.

Što biste sljedeće trebali pročitati

Zagreb je 8. svibnja doista oslobođen. Tko misli suprotno na Hitlerovoj je strani povijesti

Rezime zagrebačkog Dana D: desnica ne može osvojiti glavni grad, ali stvari ni izbliza nisu bezazlene kako se čine

Kći pjevačice kultne domaće grupe ide njenim stopama: Gledali smo je u televizijskom showu u kojem je pronašla ljubav

Babićeva smrt vratila me nakratko u godinu 1971. To je upravo ona godina kad mi je prvi put svanulo da postojimo mi i oni. To 1968. nije bilo tako jasno. Generacija bila je u svojoj pobuni jedinstvena. I čula se samo pobuna. Oni koji nisu sudjelovali gledali su sa strane i čekali da im razvoj događaja donese drugačije šanse. Gruntali su, pretpostavljam, svoje, ali bili su nevidljivi.

Sveučilišna omladina izašla je na ulicu glasno zahtijevajući da se socijalizam vrati, danas bismo rekli, na tvorničke postavke; na svoj izvorni program kako je izboren u Šumi i iznijet iz nje kao najveća dragocjenost, najveći trofej pobjede partizanstva.

Jugoslavija je bila in

Tvorničke postavke moglo bi se razumjeti i kao ozbiljenje parole Tvornice radnicima! Radničko samoupravljanje bez sumnje je velika ideja koja je, međutim, dosta bolje izgledala izvana nego iznutra. Postoje deseci ozbiljnih studija zapadnih ljevičara koji su dolazili k nama, ne radi prirodnih ljepota, već radi samoupravljanja. Poznajem neke od tako nastalih knjiga: cijela biblioteka. Jugoslavija bila je – in! Mladi svijet dolazio je k nama, s našim mladićima i djevojkama graditi autoputeve, ali i učiti o socijalizmu.

No godine 1968., nevezano s pobunom moje generacije na cijelom Zapadu, naš socijalizam nama se učinio presporim, nesposobnim da se mijenja. Reforme – to je bila parola dana, ali mijenjalo se nije ništa. Socijalizam je ostario a da se nije dospio realizirati kao projekt slobode. Mladost tu ne daje nikakve koncesije: sloboda ili ništa!

Sveučilišta, ne samo zagrebačko, naprosto su dospjela u agregatno stanje vrenja. To je doduše bilo i ranije. Sveučilišta su uvijek bila inkubatori novih ideja. Ono što se napokon, i uz visoku cijenu, kadikad rodilo, možda je bilo nahoče, ali porodila ga je svakako sloboda; ideja slobode. Ono što rodi........

© Telegram