Voda ne bira, zašto Holanđani gube finala?
Verovatno najbolju definiciju Holandije dao je Mišel Uelbek, korporacija umesto države. Naravno, u njegovoj interpretaciji odjekuje podsmešljivost. Ali od belog Francuza, makar bio i genijalan, ne očekujete da razume fudbal.
U stvari, VOC (Vereenigde Oostindische Compagnie ili ti Dutch East India Company) predstavlja preteču multinacionalnih kompanija i ishodište holandske ideje o trgovačkim aždajama novog sveta.
No, danas ćemo govoriti o nečemu drugom, holandskoj privilegiji i prokletstvu u isto vreme, dihotomiji ishoda, napetosti između reda i pobede. Ne brinite, ne zvuči tako teško kao što se čini
U osnovi "Oranje" fudbala je religija, versko učenje izvesnog Žana Kalvina. Jasno, ovaj pastor iz Ženeve nije ni sanjao da će njegova renesansna, prosvetiteljska uloga odrediti put holandske igre pet vekova kasnije. Međutim, ako govorimo o Krojfu i Mihelsu, neka uvrnuta analogija bi mogla da ih smesti u reformatorsku lozu novog sveta.
Princip Kalvinizma, to verovatno znate, je da ne postoji posrednik između Boga i vernika i da je Sveto Pismo tvoje tumačenje i tvoj doživljaj. Ono što je iza tog naoko jednostavnog pogleda na svet je insistiranje na redu, radu i odgovornosti individue
Dolazimo do geografije, otimanja zemlje od vode. Nemci su u jednom sramnom trenutku istorije pomislili da Lebensraum, što će reći osvajanje životnog prostora treba izboriti oružjem i na račun drugoga. Holanđani, koji obožavaju da ne vole Nemce, veruju da se do mesta za život stiže na račun materije, odnosno prirode.
I to nas dovodi do pojma "Poldera".
U pitanju je nasip. Osvojena zemlja se štiti bedemom. Ako on popusti, svi će se podaviti, katolici, protestanti, navijači Ajaksa, Fejenorda, imigrant sa Kariba i beli kao sir prodavac "Filipsove" bele tehnike, voda ne bira. A pošto bi u tom slučaju svi zajedno bili u govnima do guše, neophodno je da se dogovore. Drugim rečima, kompromis. I eto, dragi čitaoče, zbog toga zemlja koja ima 20 partija u........
